Glavna oporbena stranka već dva mjeseca ima novo vodstvo, a u njemu više nema Gordana Marasa. Međutim, bivši ministar pravu je “pozornicu” pronašao u Saboru i nakon Ivana Pernara i Mira Bulja najaktivniji je zastupnik.
Kod vas nema sredine. Ljudi ili misle da ste najbolji zastupnik SDP-a ili da ste najgori.
Ne mislim da ih puno misli da sam najgori. Svaki sam tjedan u nabavi, idem na plac, šećem se po Maksimiru i kontakti s građanima u tim su mi situacijama u pravilu pozitivni. Međutim, kako znam često kritizirati neke poteze naših političkih oponenata, vjerujem da dio ljudi koji ih simpatizira ima i drukčiji stav o meni. Ali, dok god budem osjećao podršku ljudi, ja ću ovaj posao raditi. I bit ću sretan ako mojim radom birači budu zadovoljni.
U ovom ste sazivu u sabornicu došli s košarom s hranom, mahali ste snopovima novčanica, a i na Facebooku ste osebujni. Je li vam to neka nova taktika?
Nije to taktika, to je samo prezentacijski način da ljudi bolje dožive ono o čemu se govori. Buntovima novčanica htio sam pokazati koliko je Vlada poreznom reformom rasteretila najbogatije, a koliko će malo dobiti oni koji nas gledaju i kojih ima najviše. Možda je to netipičan način, većina tako ne radi i zbog toga je ta moja poruka također došla još više do izražaja. Ali moraš ljudima jasno pokazati o čemu je tu riječ.
Opasna vam je konkurencija Ivan Pernar. Kakvo je vaše mišljenje o zastupniku Živog zida?
Ivan Pernar meni nije konkurencija. Živi zid i SDP imaju po dosta pitanja različite programe. Slični smo po tome jer smo u opoziciji i kritiziramo ovu lošu Vladu. Nema nekih posebnih paralela među nama osim toga da je i Pernar dosta aktivan u Saboru. Kao i ja.
Je li on opasnost ili nam takvih u Saboru treba više?
Očito ljudi žele takvog zastupnika, birali su ga, izabran je, isto kao i ja, preferencijskim glasovima, ljudi su htjeli njega u Saboru i za mene je to pitanje suvišno. On očito ima svoje mjesto u Saboru i očito su njegovi birači zadovoljni kako ih on predstavlja.
Neki SDP-ovci drže da stranka mora naći nove komunikatore. Je li to išlo na bivše ministre i jest li se tu našli ugroženi?
Nisam se nikad osjećao ugroženo niti sam u SDP-u rođen sa srebrnom žlicom. Ja sam se za svoju poziciju izborio. I ovaj ću posao raditi dok me god građani budu birali, odnosno dok me god SDP bude kandidirao. Želim da stranka isprofilira što više ljudi i da je zastupaju doista najkompetentniji članovi u svom području, kojima ljudi vjeruju.
Novo vodstvo SDP-a izabrano je prije dva mjeseca, no unutarstranačke bitke još uvijek traju?
Ja ne vidim te borbe i ne mislim da traju. Htio bih da se borimo za povjerenje ljudi i da prezentiramo sebe, svoju stranku i da pokušamo pokazati koja je razlika između nas i HDZ-a. Stranka ima 25 posto rejtinga, to nam omogućava da se dokažemo na lokalnim izborima te da se ozbiljno pripremimo za povratak na vlast i preuzimanje odgovornosti.
Kakva je situacija u stranci najbolje se vidi iz činjenice da su zaposlenici osnovali sindikat.
Riječ je o šestero ljudi, a stranka ima 37 tisuća članova. Iskreno, ne vidim prijeko potreban razlog za sindikat jer su se u SDP-u uvijek poštivala radnička prava. Međutim, zaposlenici na to imaju pravo.
Je li pametno da kandidat za gradonačelnika Zagreba bude šef stranke?
Podržavam politiku Davora Bernardića da ima što manje suflera. On se protiv toga bunio u prošlosti, uvijek je govorio da bivšem predsjedniku puno ljudi suflira. Zato se sa savjetima, barem javno, držim po strani.
Nećete odgovoriti?
To bi bilo javno sufliranje. U ovoj situaciji, četiri mjeseca prije izbora, a nemamo kandidata, predsjednik SDP-a mora preuzeti odgovornost i donijeti odluku. Tim više što je još uvijek predsjednik gradske organizacije.
Biste li vi prihvatili da vam ponudi da budete kandidat za gradonačelnika Zagreba?
Mislim da to nije realno.
Kakav je vaš odnos s Bernardićem. Dok nije bio previše popularan u SDP-u, vi ste imali dobar odnos?
Jesmo. Neću reći ništa novo, ali od 2007. do 2011. godine, kada smo bili zastupnici u Saboru, sjedili smo jedan do drugoga u sabornici i tu smo se najviše i zbližili. Ja sam s njim uvijek korektno surađivao i nikad nisam razmišljao hoće li mi netko zamjeriti što ću s njim popiti kavu. Taj je odnos do dan-danas ostao korektan i prijateljski.
U kakvom ste odnosu sa Zoranom Milanovićem?
U dobrom. Čujemo se i tako će ostati i dalje.
Kako gledate na to što ne dolazi u Sabor?
Mislim da je trebao otići, ako je tako odlučio, i bez najava što će i kako će. A kako se to još ne događa, možda je to signal da ponovno razmišlja o daljnjem angažmanu u Saboru. No to je njegova odluka. Ako želi otići, neka ode, a ako želi biti zastupnik, onda to mora reći i mora biti aktivan u Saboru. Postoje samo ta dva rješenja.
S obzirom na to da dobro poznajete i Milanovića i Bernardića, u čemu bi novi šef mogao biti bolji?
Drukčiji su oni karakteri. Čovjek je stil. Ja mogu sada analizirati, ali vrijeme će pokazati. Bernardić ima mnogo kvaliteta. Na kraju krajeva ljudi su ga prepoznali i da ih nema, sigurno ne bi postao predsjednik SDP-a. Razlika između njega i Milanovića je u tome što je on svoje kvalitete uspio realizirati, a Bernardić će tek imati priliku.
S obzirom na rejting mora još puno raditi na prepoznatljivosti?
Ljudi su često opsjednuti trenutačnim anketama, tko se kome sviđa, koliko. Bespotrebno. Birači biraju u određenom trenutku. Prije dvije godine Most nije postojao. U ovom trenutku ima šefa Sabora, četiri ministra, odlučuju u Vladi. Tko zna što će se sve dogoditi iduće četiri godine.
Na drugoj mu je strani Andrej Plenković. Što biste rekli, kakav je početak mandata novog premijera?
Poznajemo se iz Sabora, s nekih konferencija... On je meni i privatno bio simpatičan i ugodan čovjek i nemam a priori negativan stav prema njemu. Ali kako radi, uopće ne impresionira. Ako ne može prepoznati elementarni sukob interesa kod ministrice gospodarstva Dalić ili potencijalni sukob koji se može svake sekunde materijalizirati i ako, s druge strane, ne može prepoznati ono što svi vide, a to je da ministar Barišić mora otići jer šalje nedopustivu poruku mladima, onda dovodim u pitanje njegovu sposobnost da bude dobar premijer.
Traju rasprave o kupnji Ine i prodaji HEP-a. Nije li licemjerno kazati da je prodaja HEP-a kao prodaja Kornata s obzirom na to da je i SDP-ova Vlada pripremala IPO HEP-a?
Površnim gledanjem to tako izgleda. Ali situacija nije ni približno ista. Kao prvo, privatizacija HEP-a nije bila odluka naše Vlade niti se o tome vodila javna rasprava. Nismo nikad o tome zauzeli stav, ja osobno nisam zauzeo stav. Ta se odluka pripremala i IPO studija naručena je unutar Ministarstva gospodarstva.
Najlakše je sve prebaciti na HNS?
Ne, nećemo prebaciti, ali činjenica je da ja o toj odluci nisam nikad glasao niti sam svoj stav rekao. Druga stvar, financijska situacija u HEP-u 2014. i 2017. nije ista, a kao treće, prijedlog Ministarstva gospodarstva išao je u tom smjeru da se novac od prodaje dijela HEP-a mora uložiti natrag u HEP. Ovo što sada radi Plenković i ono o čemu je naša Vlada razmišljala neusporedivo je.
Zašto SDP nema svoj konkretan prijedlog?
To mora biti odluka koja se ne donosi kao što ju je vjerojatno donio gospodin Andrej Plenković, nakon bakalara na Badnjak. Vidio je odluku Arbitražnog suda, otišao na konferenciju za novinare i ponudio rješenje da ćemo kupiti Inu, a potom za dva dana rekao da će novac namaknuti prodajom HEP-a što nije ni moguće jer procjene koje su napravljene kažu da vrijednost 25 posto HEP-a nije dovoljna za kupnju polovice Ine. Ovo što radi Plenković neozbiljno je, on sada poziva sve u Hrvatskoj koji imaju bolji model da ga iznesu. Samo taj poziv govori koliko je on bez dubinske analize ušao u cijelu ideju. To je nedopustivo.
Procurili su podaci s kime se sve predsjednica sastala u SAD-u. Kako to komentirate?
Pozvao bih gospodina Jandrokovića da to komentira s obzirom na to da je on prozivao bivšeg predsjednika Ivu Josipovića jer se sastao s potpredsjednikom SAD-a Joeom Bidenom. To mu je bila neozbiljna razina pa me zanima što sada misli o predsjedničinu naslikavanju ispred Bijele kuće. Inače, u SAD-u ima otprilike 600 kongresnika i senatora. I ispada da se naša predsjednica u SAD-u sastala sa svima onima koji su se u trenutku blagdana našli u Washingtonu. Nije to razina predsjednika. Ali, nema potrebe da ja to sad objašnjavam, građanima je sve jasno.
I vaše je putovanje u SAD, dok ste bili ministar, punilo medijske stupce. Danima niste otkrivali detalje putovanja?
Ja sam medijima dao podatke, ali vaš je kolega iz Večernjeg lista dodatno tražio imena hotela u kojima smo boravili. Na kraju je dobio i te informacije pa se vidjelo da su to hoteli niže kategorije. A što se tiče toga mog puta, ja sam se s njega vratio s ugovorom od 150 milijuna kuna zajma Svjetske banke, po nikakvoj kamatnoj stopi, za naše male i srednje poduzetnike. Zanimljivo je da taj novac još stoji na raspolaganju, ali Ministarstvo gospodarstva ne kreće s realizacijom.
Već ste jako dugo u politici. Što mladog čovjeka odvede u te vode?
U politici sam od 1997. godine, dakle od svoje 23. godine. Zašto? Imao sam taj interes. Netko ima interes putovati, netko baviti se sportom, ja sam imao želju baviti se javnim poslom. Želio sam se uključiti, nije mi se sviđalo kako Hrvatska izgleda, mislio sam da možemo bolje. Imao sam političke i vrijednosne stavove slične SDP-u te sam se odlučio učlaniti. Sjećam se da su se nekoliko dana nakon što sam se učlanio održali izbori za župana Dubrovačko-neretvanske županije i pobijedio je upravo SDP-ov kandidat Šprlje. Sjećam se kao danas kako mi je Josip Leko, tadašnji direktor stranke, ponudio da me odveze kući nakon dočeka rezultata. Vladala je neka intimna atmosfera, brzo sam se uklopio, ljudi su mi odgovarali, imao sam entuzijazam. Nekoliko sam godina volontirao u Forumu mladih i zapravo do 2004. godine nisam znao da ću od politike živjeti.
I kako je biti političar, biti stalno pod povećalom?
S te je strane naporno, ali privikneš se s vremenom tako da više ne doživljavaš sve što se o tebi kaže ili napiše. Prvih nekoliko godina opterećivao sam se zbog toga jesam li pogrešno prenesen, shvaćen, ali nakon nekog vremena shvatiš da te stvari jednostavno ne smiješ više doživljavati previše osobno jer na njih ne možeš utjecati.
Imate dvoje djece, bi li vam smetalo da se oni jednog dana bave tim poslom?
Volio bih da budu što žele biti. Iskreno, ne bih imao ništa protiv da se bave javnim poslom kao ja, aline vjerujem da hoće. Eventualno kći, ona je karakterno slična meni, voli se izboriti, to se vidi.
Tko vam je najžešći kritičar u obitelji?
Supruga je dosta kritična, ona mi je najžešći kritičar. Ali mora biti svjesna da način na koji me poznaje ona, roditelji, prijatelji nije isti kao način na koji će me doživjeti netko tko me gleda na televiziji i ima svoja očekivanja kako bih se trebao ponašati. Majka mi isto koji put kaže da bih trebao manje ulaziti u duele. Ali, ja sam takav i ne mogu se mijenjati. Ako me ljudi prihvaćaju takvog, onda dobro, ako ne, opet dobro. Prestar sam da bih se mijenjao.
Što radite u slobodno vrijeme?
Dosta toga. Prije sam često igrao tenis, znam otići i na trčanje. Ne skijam otkako sam dobio djecu. Mali su, ali kad narastu, vidjet ćemo. Volim se sa sinom igrati na Playstationu, ponekad izaći, u kino…
Koja je vaša ambicija?
Moja trenutačna ambicija vezana je uz Sabor i u tome sam našao motivaciju. Ne bih sve ovo mogao raditi da nisam motiviran i da ne želim ljudima pokazati da smo bolji od HDZ-a. Prerano je razmišljati što će biti za četiri godine. Siguran sam da će stranka za četiri godine doći u poziciju opet preuzeti odgovornost za Hrvatsku.
Biste li opet voljeli biti ministar?
Teško pitanje. To je vrlo stresan i nezahvalan posao. Puno je podmetanja i nerazumijevanja, ali s druge strane kada Hrvatska ostvari gospodarski rast od 3 posto, bude ti drago jer vidiš da si radio dobro. Postavite mi to isto pitanje 2019. godine.
