Jesu li iza Oluje stajali Amerikanci ili nisu? Jesu li dali zeleno svjetlo ili nisu? Jesu li naoružavali HV, opremali? Koja je uopće bila uloga međunarodne zajednice u pripremanju i provedbi Oluje? Ta i slična pitanja ponovno se postavljaju otkako je uhićen general Ante Gotovina, ali pojavljuju se i svakojaka nagađanja, a neki čak tvrde da se vodi i specijalni rat dezinformacijama kako bi se istina o Oluji i Domovinskom ratu izokrenula.
Plan Z-4
Bivši ministar vanjskih poslova Mate Granić jučer nam je potvrdio da se stavio na raspolaganje Gotovininoj obrani te da će vrlo vjerojatno u Haagu svjedočiti kao svjedok obrane. Usto, otkrio nam je nove detalje o američkoj ulozi.
Odluku o Oluji donio je predsjednik Tuđman nakon konzultacija s vojno-obavještajnim vrhom i diplomacijom. Mene je pitao kakve će biti reakcije SAD-a, EU i Vijeća sigurnosti. Hrvatska nije tražila zeleno svjetlo za Oluju, ali je znala da se operacija odlično uklapa na strateškoj razini u američku mirovnu inicijativu koju je vodio Richard Holbrooke. Amerikanci su diplomatski do zadnjeg dana radili na tome da se prihvati plan Z-4, ali smo znali da je njihov strateški interes poraz Miloševićevih marioneta u Hrvatskoj i BiH. Kad su Srbi odbili Z-4, put nam je bio otvoren.
Vama otkrivam da Amerikanci nisu imali veliko razumijevanje samo za Oluju nego i za operaciju koja joj je prethodila. Riječ je o operaciji "Zima 94." na Dinari u studenome i prosincu 1994., za koju su Amerikanci čak dali i prešutnu suglasnost unatoč stalnim pritiscima Vijeća sigurnosti. Holbrooke mi je osobno u New Yorku kazao da će tolerirati šest tjedana operacije na Dinari, a mi smo je završili brže otkriva Granić.
Splitska deklaracija
Dodaje kako je Amerikancima bilo posve jasno da neće moći početi rješavati situaciju u BiH, posebice nakon pada Srebrenice, koja je pokazala potpunu nesposobnost UN-a, a kada nisu postojala nikakva jamstva da će biti branjene zaštićene UN zone, posebice Bihać. Hrvatska je, veli, jedina tada Bošnjacima pružila ruku Splitskom deklaracijom koju je SAD čvrsto podržavao.
Cijelo to vrijeme, sve do dolaska pred Banju Luku, imali smo najveće simpatije SAD-a, a i više od toga napominje Granić i dodaje da Amerikanci sigurno neće naštetiti Gotovininoj obrani kad počne suđenje u Haagu. Admiral Davor Domazet Lošo, koji je tada bio načelnik Obavještajne uprave MORH-a, drži kako su u to vrijeme Hrvatska i SAD bili partneri. Podsjeća da su se Amerikanci uvijek upletali u razrješavanje ratnih sukoba u Europi kad bi europske zemlje zakazale, kako u Prvom i Drugom svjetskom ratu, tako i na prostoru bivše Jugoslavije.
Uoči Oluje savršeno su se poklopili hrvatski i američki strateški interesi na području bivše Jugoslavije. Hrvatska je željela osloboditi svoja okupirana područja, a SAD je želio riješiti pitanje BiH. Amerikanci su shvatili da je Hrvatska jedina koja im u tome može pomoći. Zato smo mi mogli provesti Oluju kako bismo ušli u BiH i Amerikancima omogućili da Srbe dovedu pred pregovarački stol jer su Miloševića trebali kako bi poslije krenuli rješavati Kosovo. Amerikanci ni u kojem slučaju ne bi dopustili Gotovini da vodi operacije u BiH da je on bio dio famoznog zločinačkog pothvata, kako se to tvrdi u optužnici protiv Gotovine. Pa zar mislite da je i naziv operacije izabran slučajno?
On je poveznica s američkom Pustinjskom olujom u Kuvajtu 1991. godine protiv Iračana. I to dovoljno govori o našim partnerskim odnosima sa SAD-om. Odgovorno tvrdim da je Hrvatska sama izvela Oluju svojim sredstvima i sa svojim ljudima, ali je činjenica da su se baš u to vrijeme poklopili naši i američki interesi. Amerikanci su shvatili da smo sposobni izvesti zračno-kopnenu napadnu operaciju nakon što su vidjeli što smo izveli Bljeskom zaključuje Domazet.
Dr. Peter Galbright: Gotovinu nakon Oluje nisam vidio u Kninu
Sjećam se da nakon Oluje nisam vidio Gotovinu u Kninu. Zar on nije bio u BiH? Tko može osporiti njegovo vojničko znanje i pravo na akciju koja je odlučno izvedena? Je li znao što se poslije događalo, to mi je teško odgovoriti, ali uvjeren sam da u Haagu Gotovina ima dobre izglede za pobijanjke optužnice.
Ne, ne mislim da će optužnica narušiti hrvatsku suverenost. Ona je neupitna i to je svima jasno, a naravno i tužiteljstvu u Haagu. Uvijek sam govorio da narod ne može biti kriv zbog pojedinaca pa ni zbog službene politike. (J.J.K.)
