Sabor i Vlada vraćaju nas u 19. stoljeće! Da, to se dogodilo usvajanjem
zakona kojim se osniva hrvatski memorijalni dokumentacijski centar
Domovinskog rata. Zašto? Zato što je centar zamišljen kao tzv.
specijalni arhiv, ali takvi se arhivi stvaraju za određeno područje
djelatnosti, a ne za određeni sadržaj ili temu. Tako postoje
sveučilišni arhivi, arhivi političkih stranaka, gospodarski arhivi,
crkveni arhivi...
Ali ne može biti arhiv koji bi skupljao arhivsko gradivo na
određenu temu. To je bila praksa krajem 19. stoljeća, u bivšoj
Jugoslaviji su je promovirali u Beogradu preko Vojnoistorijskog
instituta i u bivšem zagrebačkom Arhivu Instituta za historiju
radničkoga pokreta. Ti su arhivi iz različitih drugih arhiva
uzimali gradivo koje se sadržajno odnosilo na jednu temu, primjerice na
NOB ili radnički pokret.
Centar je zamišljen tako da skuplja sve gradivo o Domovinskom ratu. To
bi značilo onda da se iz Arhiva predsjednika države mora uzeti gradivo
koje se odnosi na tu tematiku, pa iz MUP-a i MORH-a... No, takvim se
postupkom praktički razbijaju arhivski fondovi kao cjeline, što je
protivno osnovnome arhivističkome načelu "provenijencije", što znači da
se gradivo čuva kao cjelina nekoga stvaratelja arhiva.
Ali politika ne mari za profesionalne zahtjeve i norme. Nitko nije
želio poslušati stručnjake, niti ih pitati. Ista se stvar dogodila i s
pitanjem žrtava Drugoga svjetskoga rata, poraća i Domovinskoga rata. To
se događa i s projektima istraživanja Domovinskoga rata. Sve se samo
politizira, a struka bi eventualno trebala samo tome, a ne i istini,
pridonijeti.
To se događa i sa sukcesijom arhivskoga gradiva iz Beograda. To se
dogodilo i s rješavanjem pitanja povrata arhivskoga gradiva iz Austrije
i Italije. Zapravo, sve je to bacanje prašine u oči javnosti, i busanje
u prsa pojedinaca koji tobože žele afirmirati Domovinski rat,
umnažajući si, tako misle, poene za sebe. A nitko ne želi otvoreno
iznijeti problem, jer bi bio optužen da je protiv Domovinskoga rata.
Komunistička vlast je u desetak godina nakon 1945. objavila cijele
biblioteke građe za povijest NOB-a, obradila vojne jedinice, izdala
leksikone, kronologije... Na žalost, u ovom slučaju javnost ne reagira,
a nema osoba na vrhu vlasti kojima bi stručnjaci mogli iznijeti
problem. Štoviše, svatko smeta ako upozorava na prave stvari.
[u povodu]
Arhiv za 19. stoljeće
