Hoće li Plenkovićeva uljuđenost donijeti HDZ-u na izborima veliku pobjedu? Ili “solidan” rezultat s kojim neće moći sastaviti Vladu ili će je sastaviti pod nedostojnim uvjetima? Ili će mu možda donijeti poraz? Teško je reći, ali je jedno sigurno – Karamarkov HDZ na proteklim je izborima uvelike izgubio birače u završnici kampanje u kojoj se Milanović bio razgoropadio te je i SDP-u i HDZ-u donio neočekivan rezultat – prvima vrlo dobar, drugima gotovo gubitnički.
Godinu dana prije toga HDZ je u anketama, koje mu nikad nisu bile sklone, ispred SDP-a bio 10 i više posto!
I sada se Milanović razgoropadio i obezobrazio, vjerojatno sračunato. Podosta naroda voli borbene ljude, oštre, pa i vulgarne i uvredljive kakav je u određenim prilikama i sam. Voli vođu koji nema milosti prema protivniku, kao što voli svoga favorita u boksu, voli vođu u kojeg se može pouzdati i koji govori ono što on misli.
Takav je Milanović, ali Plenković nije. On vrlo vješto uzvraća Milanoviću i drugima, ali čini to prilično mlako, bez osobite strasti i temperamenta. Previše je pristojan, previše uljuđen i sklon dozlaboga nepodnošljivim frazama, pa tako u svakoj rečenici bar jednom uporabi riječi “fokusirati se”, “fokusiranje”. Te riječi strane su onom sloju biračke senzibilnosti koji pokreće obični, jednostavniji, narodskiji pa i prostiji jezik.
No Plenkovićeva je velika vrijednost što je uljudio i HDZ, što ga je, kako se to govori, pomaknuo prema centru a da nije učinio nijedan radikalan rez koji bi “ozlijedio” članove i poklonike te stranke, koliko god bili ekstremni ili “ekstremni”.
To je vrlo slično onome s čime je Kolinda Grabar-Kitarović pobijedila na predsjedničkim izborima. Mislim da je prilično težak udarac ljevici što je “zatucana”, “seljačka”, “primitivna”, “antiurbana” stranka proizvela dva iznimna, moderna, obrazovana, civilizirana, kulturna, europejska i svjetska političara, jednu državnicu i jednog potencijalnog državnika, kojima se cijela Hrvatska može ponositi, koji mogu dati pečat civiliziranosti cijeloj zemlji i uvelike pridonijeti njezinoj uzornosti u susjedstvu i međunarodnom ugledu.
Ali, neka mi spolovi oproste, Kolinda Grabar-Kitarović je žena, a Plenković bi trebao biti muškarac, koji se od udaraca jednako dobro brani kao što ih zadaje.
Milanović nema čime pobijediti Plenkovića osim svojim obmanama, agresivnošću i nametljivošću te pri tome može izreći riječi biračkim ušima vrlo drage. I pred time Plenković ne bi smio pasti. Jer Milanović iza sebe nema nikakvih rezultata, ima četiri premijerske godine u kojima je Hrvatsku zadužio kao nitko prije njega, srozao gospodarstvo tako reći do ništice, raselio “pola Hrvatske”, kompromitirao se podupirući na lokalnim izborima kriminalce koji su imali pravomoćne presude, štitio brata koji je ucjenjivao i prijetio po Ministarstvu financija i u Hrvatskom državnom arhivu, a trpao u zatvor ljude iz osvete (Bandića i druge).
U Saboru na aktualnom satu i drugdje vrijeđao je tako reći svakoga tko mu se usprotivio pa i cijele regije – nekorisne Dalmatince i Slavonce kojima je suprotstavljao radišne i vrijedne Međimurce, te napokon udbaške ubojice nastojao zaštititi zakonom.
U tim činjenicama je Plenkovićeva prednost, kao i u činjenici da se u četiri godine oporbe HDZ oslobodio Sanaderova nasljeđa, pobjeđivao na lokalnim izborima i izborima za Europski parlament, te se napokon vrlo brzo oporavio od posrnuća koje je doživio s Karamarkom.
Premda ljevičari i u medijima i u politici uvelike potječu od šumskih partizana, grabežljivih seljaka koji su mnogo više voljeli tuđe nego ono što su stekli svojim radom, koji su poslije pobjede otimali ljudima sve što su htjeli i u seljačkim opancima useljavali se u vile, uspjeli su nametnuti sliku o sebi kao urbanom temelju društva i o HDZ-u kao primitivnoj stranci koja te temelje ruši.
U posljednje se vrijeme, pogotovo pojavom Kolinde Grabar-Kitarović i Plenkovića, dogodio nevjerojatan obrat – za desetak dana građani će birati između “lijevog divljaštva” i “desne uljuđenosti”! Manje ili više izravno to priznaju i lijevi komentatori i analitičari.
Zacijelo bi se do izbora Plenković trebao potruditi da ta novost njemu i HDZ-u ne naudi. Jer, možda su u pravu oni, a sve ih je više, koji tvrde da je Milanović objavu svoga razgovora s braniteljima sam režirao, što ne bi bilo strano njegovu moralu i karakteru.
>> Most: Ne dijelimo Hrvatsku na lijeve i desne. Moramo imati samo jednu domovinu
