Preslaganje vladajuće većine te donošenje lex Agrokor dva su događaja koja su obilježila godinu na izmaku, a u oboma je sudjelovao Most. Most je godinu započeo kao HDZ-ov partner u Vladi, praktički preko noći je završio u oporbi jer im je premijer Andrej Plenković zamjerio što su digli ruku za smjenu ministra financija Zdravka Marića. O ovoj, ali i novoj godini, budućnosti Mosta razgovarali smo s čelnikom te stranke i platforme Božom Petrovom.
Zadnji su dani godine. Kako gledate na 2017.?
Godina na izmaku, 2017., godina je u kojoj su se stvari dodatno pomaknule – Ivica Todorić ipak nije dobio kredit kao prethodnih godina, otvorili su se arhivi pa smo doznali za imena i prezimena onih koji su preživjeli i sisteme i Vlade uvijek na dobroj poziciji. O tim stvarima nije se govorilo prije. Ova je godina i godina kada je HDZ koalirao s HNS-om jer oni šute, a Most previše pita. To su samo neki od primjera da su maske počele padati i da se neke stvari sada ipak znaju. Kada pogledam samo to, mislim da nakon cijele godine možemo biti ponosni. Pokazali smo da smo jedina stranka u posljednjih 26 godina za koju građani mogu biti sigurni kako će se ponašati kad nam daju svoj glas. Nismo se oglušili na kriminal, zataškavanje, nismo htjeli biti dio te klike, nemamo figu u džepu, nema nas u interesnim skupinama i lobijima... Ušli smo u vlast i pokušali nešto napraviti, a zatim izašli iz vlasti čista obraza kada smo vidjeli da je nemoguće napraviti ono što želimo ili da nas se tjera da ulazimo u kompromise i prljavštinu. To govori da je Most jedini koji građanima nudi sigurnost da ih neće izigrati kad iziđu na izbore i daju nam povjerenje.
Ipak, bili ste u dvije Vlade, mislite li da imate dovoljno rezultata?
U obje Vlade imali smo otprilike tri mjeseca mogućnosti rada, nakon čega bi počinjale teškoće jer nas se tjeralo da funkcioniramo kao sve prethodne Vlade. Kad nismo pristali na to jer smatramo da se politika treba voditi drugačije, tada bi pucalo. Dosad su HDZ-u i SDP-u – da progutaju svoje partnere – trebale godine. Ali u ta tri mjeseca koja samo imali na raspolaganja nakon ulaska u prvu, pa u drugu Vladu, odradili smo puno toga. Kao primjer ću uzeti Ministarstvo pravosuđa, u kojem je naš ministar Šprlje pripremio set od minimalno 20 zakonskih inicijativa. Dio smo ih predstavili prije manje od mjesec dana. One predlažu cjelovitu reformu pravosuđa, sudstvo koje je efikasnije, transparentnije, pravednije, brže. I naš je ministar Dobrović u zaštiti okoliša uspio napraviti potpuno novim planom gospodarenja otpadom, koordiniranim sa stavom EU. U Ministarstvu uprave ostavili smo brojne projekte vezane za efikasniju upravu, koje ćemo također uskoro predstaviti jer sad čekaju u ladici i ništa se s tim ne želi raditi. Jednako kao i sa zakonom o agencijama, kojim smo konačno pokušali uvesti red u brojne agencije i napraviti da budu učinkovitije. Da ne nabrajam dalje, to pokazuje da smo stvarno radili. Bez obzira na neiskustvo na početku, mi smo, za razliku od svih drugih, imali volju mijenjati stvari. Vjerojatno bismo bili još bolji da smo odmah znali sve što znamo danas, nakon dvije godine provedene s njima.
Vlaho Orepić izašao je iz Mosta, iz Sabora je otišao i Ivan Kovačić, trebao je i Miroslav Šimić, ali je odlazak odgodio zbog Orepića. Raspada li se Most?
Most danas ima više saborskih zastupnika nego nakon izbora 2016. godine, nema priče ni o kakvom raspadu. Miroslav Šimić se dijelom žrtvovao za Most jer je odlučio ostati u Saboru da bi svojim primjerom pokazao da je Most snažan, Ivan Kovačić je i dalje aktivan u Županijskoj skupštini, a bavi se i svojom profesijom. Na njegovo je mjesto došao najperspektivniji i najsposobniji mladi gradonačelnik, gradonačelnik Vrgorca Ante Pranić. Zar mislite da bi on birao Most da se Most raspada? Unatoč stalnim napadima, uspjeli smo izrasti u nacionalnu opciju i imati u dvije godine stabilno biračko tijelo od 7-8 posto s tendencijom rasta. Jedina smo opcija koja nije umrežena i koju nemaju pod kontrolom, što je dodatni jamac da ćemo rasti jer, da oni imaju svoje ljude među nama, da nas mogu ikako kontrolirati, Most bi se raspao. Nama je najvažnije međusobno povjerenje i zajednički cilj – javni interes ispred osobnog i zato nas nikada neće slomiti jer naše ljude ne mogu kupiti.
Orepić je tražio ostavke vas i Nikole Grmoje. Koliko je Most demokratičan, kako se donose odluke, mogu li vaši članovi napredovati ili moraju biti iz Metkovića?
Most danas ima strukturu kakvu nemaju druge stranke, mi smo i stranačka struktura platforma za nezavisne liste, načelnike i gradonačelnike. Sve stranačke odluke koje trebamo donijeti prođu stranačka tijela, i Predsjedništvo i Glavni odbor, a prije toga sjednemo i konzultiramo se sa saborskim zastupnicima te usavršavamo prijedloge koje tek potom puštamo kroz tijela. A na platformi razgovaramo i s nezavisnim gradonačelnicima i načelnicima, skupljamo prijedloge s lokalne razine i pokušavamo biti njihov glas u Saboru. Tako funkcionira Most, po mom mišljenju, puno demokratičnije nego HDZ ili SDP.
A napredovanje u stranci, ambicije postoje?
Nemam nikakav problem s ambicijom, posebno pozitivnom ambicijom kojom se želi poboljšati neke stvari. Ali za sve postoji vrijeme, mi smo imali unutarstranačke izbore prije 10 mjeseci, tada se svatko mogao kandidirati. Most je tu specifičan jer većina ljudi u Mostu pretpostavlja opći interes osobnom pa, čim se pojavi pokušaj da se od toga napravi otklon, struktura na to reagira. To je lijepa specifičnost Mosta.
Počeli ste osnivati lokalne organizacije, koordinacije...?
Već se neko vrijeme bavimo svim onim što nismo uspjeli do kraja provesti u prvih godinu i pol dana jer smo svako malo bili ili na izborima ili pokušavali formirati Vladu ili sve snage usmjeravali na što kvalitetniji rad u njoj. Planiramo dovršiti osnivanje svih lokalnih i županijskih organizacija, odnosno koordinacije, preko toga će se birati predstavnici u Glavnom odboru kako bi i na taj način lokalne organizacije formalno sudjelovale u svim bitnim odlukama.
Je li vam pristupio nakon posljednjih lokalnih izbora neki novi nezavisni lokalni čelnik?
Razgovaramo s brojnim nezavisnima i pokušavamo im maksimalno pomoći našim djelovanjem u Saboru. Vjerujem da treba pomoći svakom kvalitetnom lokalnom čelniku, bio on nezavisni ili ne, jer je to jedina način promjene. Nije nam u interesu da od njih tražimo da ulaze u Most pošto-poto, da bismo mi prikupljali poene. Svi oni jako dobro znaju da ćemo im pomoći bez obzira na to bili oni na platformi Mosta ili ne, i tako radimo već šest mjeseci od lokalnih izbora.
Istraživanja stranačkih rejtinga pokazuju da Most ima stabilnih 7-8 posto potpore, no kako rasti?
Najvažnije je najprije opravdati povjerenje koje nam daje tih 7,5-8 posto, i mislim da će građani, kako se budu stvari razvijale, sve više uviđati sve ono dobro što predstavljamo, shvatiti da nije minus što smo sudjelovali u posljednje dvije vlade, nego plus jer smo se usudili preuzeti odgovornost, sjesti s takvima, ali ipak ostati čisti, pokušati nešto napraviti, ne prodati se, i izaći kad smo se uvjerili da nema šanse napraviti što želimo. Mislim da ćemo postupno rasti i time što ćemo dokazati da nismo populisti, nego dajemo prijedloge zakona koji su esencijalni za razvoj društva i Hrvatske, vrlo važni da ljudi ostanu u njoj. Ne ugrožava nas rast stranaka poput Živog zida jer svaka druga opcija koja nije uhodana u prethodnom sistemu, smatram, dobra je. Jedino bih volio da sve te druge strane budu jednako čiste, spremne preuzeti odgovornost i da žele nešto promijeniti na bolje.
Vaš bivši kolega Orepić tvrdi da se previše bavite prošlošću?
Na žalost, to nije prošlost, nego sadašnjost. U Hrvatskoj se nije dogodila transformacija ni prijenos vlasti kao u drugim državama, samo su se možda mrvicu promijenila imena stranaka, ali ljudi koji vode sistem isti su koji su ga vodili i u komunističkom sustavu. Zato ja to danas gledam kao „frankensteinovsko“ tijelo, baza i ljudi dolje su jedno, na to je tijelo samo stavljena druga glava koja njime upravlja, a ta glava je ostala ona ista iz bivšeg sustava. Ako te stvari ne raščistite, ne možete garantirati da će se nešto u budućnosti poboljšati jer povijest jest učiteljica života. Uzmimo primjer Davora Božinovića, koji je danas ministar unutarnjih poslova, prije toga je bio predstojnik ureda Andreja Plenkovića, prije toga je bio ministar obrane, prije toga predstojnik ureda Stipe Mesića, a karijeru je počeo 1987. godine kao savjetnik u Republičkom sekretarijatu za narodnu obranu. Toga moramo biti svjesni jer, ako niste, teško možete procjenjivati što će se događati u budućnosti. Zato to nije bavljenje prošlošću, nego sadašnjošću. Most se konačno želi okrenuti budućnosti, ali želimo i čiste račune koji očito nekima ne odgovaraju. Razumljivo mi je da to naše nastojanje smeta Vladimiru Šeksu ili Davoru Božinoviću, ali ne mogu shvatiti zašto to smeta Vlahi Orepiću.
Premijer Plenković kaže da će 2018. biti godina reformi. Surađivali ste, vjerujete li da ima snagu provesti potrebne reforme?
Vlada koja je u lipnju napravljena političkom trgovinom toliko je slaba da im je problem održati kvorum ako glasovanje traje malo dulje jer moraju ljudi otići na WC. Vlada koja je, svaki put kad se pojavi u sabornici sve skuplja nema šanse da će provesti reforme jer su ti ljudi tamo došli da bi sačuvali svoje pozicije i utržili ono što mogu u iduće tri godine. Teško mi je vjerovati da će si oni rezati noge da bi proveli reforme koje su možda neugodne u početku, a jedine jamče budućnost Hrvatskoj. To su pokazali i dosad. Da su oni imali iskrenu namjeru provesti reforme, ne bi se onda Most isključivao iz Vlade, ne bi se radila sramotna trgovina za novu većinu, nego bi se posao napravio. Tim su potezom pokazali da im je jedino stalo do toga da sačuvaju sustav koji je postojao u posljednjih 26 godina, a to je sustav bez reformi.
Vjerujete li da će Vlada opstati do kraja mandata?
Upravo zato što su nastali iz osobnog interesa, a ne općeg, oni će se održavati jer znaju da su politički mrtvaci čim dođu novi izbori. Neće se dogoditi ni jedna odluka kojom bi riskirali da se sruše i postanu politička povijest.
Godinu je obilježila kriza u Agrokoru, kao dio Vlade podržali ste donošenje lex Agrokor. Je li to bio dobar potez?
Tepih ispod kojeg su se gurali Ivica Todorić, silni državni krediti i politički utjecaji podigli smo i otkrili mi. Baš smo zbog potencijalnog sloma gospodarstva i inzistirali na otvaranju te teme, a kad smo vidjeli da opet žele sve gurnuti pod tepih, odlučili smo se da podignem kaznenu prijavu. Htjeli smo sačuvati gospodarstvo i male proizvođače i zato smo inzistirali na uključivanju države u procese kako bi se konačno raščistili ti odnosi i postavili zdravi i čisti temelji gospodarstva. Međutim, ako je s vama u Vladi netko tko nema cijenu i kome je jedan od glavnih fokusa razotkrivanje kriminala i fair play, onda takve mijenjate onima s cijenom. Od našeg izlaska iz Vlade mi, nažalost, nemamo sve informacije što se točno događa s Agrokorom, upozoravamo na netransparentnost cijelog procesa i zato strahujemo kako će cijela priča završiti. Što će se s time dogoditi, hoće li tužbe dobavljača i kreditora početi i uspjeti, to treba pitati kreatore takvog načina kreditiranja, a to su premijer Andrej Plenković i potpredsjednica Vlade Martina Dalić.
Kad već spominjete kreatore, je li vama čudno što se do danas ne zna tko je točno pisao lex Agrokor? Tada ste bili u Vladi, znate li to vi?
Na to pitanje neka odgovore potpredsjednica i predsjednik Vlade, ali naravno da je smiješna situacija u kojoj jedan predsjednik Vlade ne želi 7-8 mjeseci odgovoriti na pitanje tko je pisao zakon. To je ona netransparentnost protiv koje se borimo i zato nismo željeli popustiti, zato je i prekinuta suradnja s Mostom jer smo htjeli čiste račune i čist odnos.
Godinu dana prošlo je od presice premijera na kojoj je najavio da će vratiti Inu u ruke države, no još se ništa nije dogodilo...
Naravno da se ništa nije dogodilo kad se u međuvremenu otkrilo da zapravo premijeru i sličnima njemu u interesu nije bila kupnja Ine, nego prodaja HEP-a. Prigrlili smo ideju povratka Ine u hrvatske ruke jer upravlja strateškim nacionalnim resursima i čini dio energetske budućnosti RH, pa treba biti u većinskom vlasništvu države, da država može donositi ključne odluke, a ne neka strana tvrtka. Mi smo ih i poticali da konačno pokrenu taj proces, dali im svoj prijedlog koji su izradili stručnjaci, no nisu reagirali. Prošla je godina i ništa se nije dogodilo, što samo ide u prilog tezi da su zapravo htjeli prodati HEP. To se vidi i po posljednjim zakonima koje su donosili, kojima se omogućava da HEP ode na tržište. Sramotno je da je politika uopće željela prodati sve važne tvrtke koje upravljaju strateškim resursima ili infrastrukturom i donose dobit umjesto da na tržište šalje sve one koje državi ne trebaju i posluju s minusom.
A što mislite o tome da ruski Rosnjeft preuzme Inu?
Hrvatska neodgodivo mora donijeti nacionalnu strategiju razvoja pa tako i energetskog sektora do 2030. s projekcijama do 2050., a na temelju takve strategije možemo odabrati tko je dobar potencijalni partner za RH. Važna je sigurnost opskrbe i što manja ovisnost o uvoznim energentima.
Na dan smrti Slobodana Praljka, nakon izvanredne sjednice Predsjedništva Sabora, najavljeno je sazivanje tematske sjednice o odnosu prema Hrvatima u BiH, koju vi već neko vrijeme tražite. Što bi se trebalo postići tom sjednicom?
Ta nam sjednica treba kako bismo došli do jedinstvene strategije odnosa RH prema Hrvatima izvan RH, posebice prema Hrvatima u BiH. Ako se analizira vanjsko-političko djelovanje Hrvatske u posljednjih 26 godina, onda se vidi da postoje goleme oscilacije ovisno o tome tko je na vlasti, bez jasnoga cilja i strategije. Želim da se donesu konkretne, usuglašene mjere kojima ćemo pomoći Hrvatima izvan naših granica. Hrvatska zbog strateškog interesa, a i kao supotpisnica Daytonskog sporazuma, treba puno čvršće stajati uz Hrvate u BiH, treba omogućiti izmjenu izbornog zakona po kojem će Hrvati kao konstitutivan narod birati svoje predstavnike u vlasti, što sada nije slučaj, trebali bismo pomoći ulaganjima u BiH i odrediti ciljeve što je najpotrebnije u gospodarskom smislu, što u kulturnom, društvenom, političkom... da bi Hrvati ostali živjeti u BiH.
Koji su ključni izazovi 2018.?
Najveći je izazov nastaviti borbu, ne odustati i uvjeriti ljude u Hrvatskoj da ima nade i da se može pošteno, transparentno, bez krađe i osobnih interesa. A sve što se pokazalo problematičnim u posljednjih 26 godina, s obzirom na to da smo ostali na istom mjestu, bit će i izazovi u novoj godini. Od toga da naši poduzetnici nisu u ravnopravnom položaju s drugima u EU zbog glomazne birokracije, nekonkurentnosti koje imaju zbog silnih zakonskih i administrativnih prepreka, preko gospodarskih mjera koje su nužne u energetici, što smo pokazali našim prijedlogom Zakona o mikrosolarima, do svih drugih mjera koje trebaju činiti naše srednje ili male poduzetnike konkurentnijima. Država treba pojačati transparentnost djelovanja uz pomoć učinkovitijeg pravosuđa te drugih inicijativa, poput reforme javne uprave, koju ćemo ubrzo predstaviti. Sve to i dalje čeka Hrvatsku. To što Hrvati žive mrvicu bolje nego što su živjeli od 2009. do 2014., na žalost, više je potaknuto vanjskom situacijom, odnosno vanjskim gospodarskim tržištem, nego našim radom. I to je problem jer, kad dođe 7 mršavih godina, bit će nam mnogo teže pokrenuti stvari nego u ovom trenutku.
MOST je najveća prevara u povijesti Hrvatske!