Mogućnost da stožerni brigadir i alkarski vojvoda Ante Kotromanović
postane predsjednik SDP-ova Savjeta za branitelje vjerojatno je
iznenađenje za mnoge. Pa i za mnoge članove SDP-a. Ponajviše zbog
prevladavajućeg javnog doživljaja o tome ratniku. Taj je prevladavajući
dojam o njemu stvoren uglavnom nakon njegova govora na Sinjskoj alki.
Pred okupljenim mnoštvom i pred upaljenim televizijskim kamerama
Kotromanović se nije libio spominjati bivšeg alkarskog vojvodu,
zatvorenog generala Mirka Norca, te patriotski ustrajavati na "očuvanju
vrijednosti Domovinskog rata".
To je, uz njegovu ratničku prošlost i brigadirski čin, bilo dovoljno da
ga se uvrsti među javno proskribirane "poznate desničare". A sada tako
javno prokazani "desničar" na čuđenje mnogih postaje "ljevičar"! Njegov
primjer pokazuje ne samo koliko je kod nas rastezljiva ideološka
žvakaća lijevo-desno nego i SDP-ovu ustrajnost da se oslobodi stare
stigme da "nije nacionalna stranka".
U vrhu SDP-a se očito predmnijeva da bi mogućnost da poznati hrvatski
ratnik postane članom izbornog stožera SDP-a trebala trajno ukloniti
spomenutu stigmu. U toj bi se namjeri vjerojatno mogao iščitati
nastavak nauma Milana Bandića, svojedobno započet s osnivanjem Savjeta
SDP-a. Tada su, zahvaljujući njegovoj snubiteljskoj sposobnosti, u
SDP-ov savjet ušli mnogi poznati, a među njima i prvi "desničari"
znani pjevač Vice Vukov i emigrantski pjesnik Boris Maruna.
Poslije im se u SDP-u kao "nestranačka osoba" priključio također "ljuti
desničar", svjetski teškošakač Mirko Filipović. No, ni to nije bilo
dovoljno za nestanak prigovora koji SDP prati od njegova početka, da je
anacionalna, pa i antinacionalna stranka. Moguće je da je Bandić dio
svoje silne energije utrošio i na nagovor Kotromanovića da se pridruži
SDP-u kako bi još jednom potvrdio opće uvjerenje da je "najveći Hrvat u
SDP-u", da bi se SDP preko toga poznatog ratnika napokon legitimirao
(i) kao nacionalna stranka.
RIJEČ-DVIJE
