Hrvatsko mljekarstvo odavno ne postoji, kao što ne postoji niti bilo kakav oblik poljoprivredne proizvodnje. To nije od sada, to nije od jučer, to je još od vremena kada se je selo sistematski počelo uništavati i masovno naseljavati gradovi, još od doba proleterijata i socijalističkog samoupravljanja. Nikada nije bilo niti će biti bilo kakvog plana poljoprivredne proizvodnje ili bilo kojeg drugog oblika gospodarstva, dok su na vlasti političari koje financiraju trgovački lobiji i sa njima dijele dio svojih velikih dobiti. Ne moraš biti ne znam kako obrazovan, da bi se napravili planovi proizvodnje na razini jedne ili više godina.

upravo su te nesretne kvote i napravile problem sa cijenom mlijeka, koja baš u tih 31 godinu nije bila tržišna, nego se zbog nametnutog okvira sustavima kvota držala u neizvjesnosti. proizvođačka cijena je naravno manja od 30 centi. opet, zaza proizvođače koji proizvode velike količine mlijeka. sustav kao naš, sa dva starca od po 80 godina i dvije krave, čije mlijeko biciklima odvoze na otkupnu stanicu, mogao je još malo izdržati, al sad je kraj. samo veliki će opstati, a ovi mali ionako nemaju šanse. tužno, al tako je. a i sami potrošači moraju shvatiti da proizvodnja mlijeka nije laka niti jednostavna. imati 50-ak krava, od kojih ti 30-ak daje mlijeko, ostale su oteljene, ili tek čekaju, imaš svakojake gubitke i troškove, tu u veterinari, koji uglavnom pojma nemaju što bi trebali raditi, al znaju uzeti 600 kuna po dolasku, bez obzira na rezultate. tu si i gradovi, općine, županije, država, koja bi trebala i morala uskočiti i davati subvencije, barem općine i gradovi, ili pa županije regionalno. ne vidim problema za županiju da sa npr. 15 lipa po litri potpomaže seljaka, neovisno o otkupnim cijenama mlijeka. s time će svi dobiti u toj županiji, seljak će kupovati umjetno gnojivo, sredtsva, gorivo, kupovati će strojeve, i oko sebe stvoriti lijepi krug ljudi čiji posao zavisi od tog mlijeka. to jako dobro znaju u francuskoj, njemačkoj, austriji, i sličnim zemljama koje misle na sve aspekte života u gospodarstvu. kod nas ne, naš čovjek sve subvencije koje se daju poljoprivrednicima gleda kao nešto čime će seljak kupiti jaki i skupi traktor, i jako su kivni na to. a on sam će 30 tisuća eura dati za auto, koji će mu služiti da se od svoje kuće/stana prebaci do posla, i natrag. ne misli da seljak tim strojem radi i zarađuje.. on to ne vidi, ne zna. a i kako bi? za njega je mlijeko ono u tetrapaku, u dućanu, a ne iz staje. krava smrdi. svježe podojeno mlijeko našem čovjeku smrdi. ali prerađeno, gdje je iz njega sve što vrijedi uklonjeno, e to je fino. e pa neka mu je sa srećom takvo mlijeko.

Ovo je krah hrvatskog mlekarstva. Nema šanse da hrvatski mlekari ovo izdrže.