Pođimo od najnovijega primjera kakvih u Kukuriku koaliciji ima napretek. Odbor za državnu službu je poništio natječaj u Ministarstvu obrazovanja, znanosti i sporta za izbor glavnog sportskog inspektora i dvojice viših državnih inspektora. Na natječaj i imenovanje za ta mjesta žalio se odbijeni kandidat Robert Matijević, jer je u komisiji bio pomoćnik ministra Petar Skansi, a nije smio biti jer nema fakultet nego samo srednju pomorsku školu.
Da krše zakon, zacijelo su znali i ministar Jovanović i Skansi, te da nije bilo žalbe to bi bezakonje prošlo – jedan niskoobrazovani i nekvalificirani dužnosnik odlučio bi o iznimno važnom položaju za koji je, dakako, najmanje potrebno fakultetsko obrazovanje. Upitno je i može li Skansi uopće raditi u Ministarstvu kao pomoćnik ministra. A upućeni tvrde i da je u sukobu interesa, jer hrvatskoj Vladi u Ljubljani iznajmljuje kuću od 140 četvornih metara za 6000 eura neto. Međutim, kad se treba usprotiviti svojim političkim takmacima sve se te mrlje brišu, pa neki dan, na primjer, Skansi optužuje Zdravka Mamića da radi na rušenju Kukuriku koalicije i na povratku HDZ-a na vlast. Prvo, Zdravko Mamić nije član HDZ-a, i drugo, show kakav je priredio na predizbornom skupu te stranke priredi gdje god dođe. Mamića je s HDZ-om poistovjetio i Zoran Milanović, što će reći da ih on zanima puno manje od optužbi na račun HDZ-a. I kad se dogodio incident u Kistanju, premijer je optužio HDZ, jer su mu najmanje važni maloljetnici koji su se sukobili a jedino mu je važno da može optužiti HDZ. Također mu je bilo nevažno što je pokazao kako slabo zna povijest ustvrdivši da Finska nije imala građanskoga rata, ali mu je bilo važno da se obrani i kad govori neistinu, pa će se sprdati s podrijetlom profesora povijesti iz Vukovine koji ga je na HTV-u opovrgnuo.
Kao u najgorim diktaturama, crvenim i crnim, svoja se nedužnost i odgovornost ne dokazuje pozitivnim učincima vlasti nego njezinom nedodirljivošću i strašnim licem političkoga suparnika. Milanović je u ponedjeljak na izvanrednoj konferenciji za novinare toliko naglašeno, s toliko strasti i s toliko potenciranja opasnosti govorio o crnokošuljašima kao da smo u ratu ili će sutra početi. No od čega on kroji crne košulje koje vidi svuda oko sebe? Kroji ih od crnine u koju je doveo zemlju i od crnine u kojoj se našao s cijelom svojom vlašću a izlaz iz nje ne zna pronaći. I što god je ta tama gušća, iz nje jače svijetli ne samo Milanovićevo samoljublje nego i samoljublje svih njegovih suradnika. Zašto kraj toliko nezaposlenih, siromašnih, onih koji od besposlice i neimaštine bježe iz Hrvatske ako imaju kamo, ta bešćutna vlast – o čemu joj govori i njezina vlastita pripadnica Mirela Holy – kupuje tolike nove luksuzne automobile? Odgovor je psihološki vrlo jednostavan – da se u njih skrije, da od njihova blještavila ne vidi bijedu koju danomice proizvodi. Psihološki je također jednostavno objasniti zašto Milanović neće dopustiti ovo, neće dopustiti ono. On ne želi dopustiti da se govori o tome kako gotovo nema njegova ministra ili doministra koji nije u nekoj aferi, sukobu interesa, lopovštini, korupciji, nepotizmu...
Znajući da im je glavni šef takav, neobrazovani Petar Skansi i deseci drugih Skansija radit će što ih je volja i misliti da im je dovoljno uprijeti prstom u protivnika koji želi vlast, koji ih želi smijeniti a dopustiti mu se to neće jer nosi crnu košulju. I što je idući korak, što kad cijeloj zemlji dozlogrdi sve veća neimaština, kad sadašnja vlast ne bude imala više nikakav razlog postojanja?
Hoće li se izmisliti novi crnokošuljaši i spašavati “ugrožena demokracija”? Nije nemoguće! Nikad Milanović nije istupao strastvenije nego protekli tjedan, nikad nije tako optuživao i prijetio, nikad nije tako žestoko branio sebe, ali nije branio niti jedno svoje premijersko postignuće jer ga nema. Je li takav čovjek zbog svoga samoljublja spreman izazivanjem kaosa i sukoba na kocku staviti sudbinu zemlje? Nisam siguran da nije.
