– Nije mi bilo jednostavno kao inače, ali onda sam, nakon konzultacija s profesoricom Čudić, odlučio cijelu Hrvatsku smjestiti u kapljicu vode i, evo, ispalo je odlično – objasnio je Damir Bilal, učenik 8.a razreda OŠ Augusta Cesarca u Krapini, kako je osvojio prvo mjesto na izboru najuspješnijega literarnog rada učenika ili skupine učenika osnovnih škola u sklopu projekta Hrvatske turističke zajednice "Volim Hrvatsku", gdje je pisao o bogatstvu Hrvatske u kapljici vode. Osvajanjem titule za školu je osvojio i vrijednu nagradu – osam tisuća kuna.
– Planirali smo tim novcem kupiti klima-uređaj i organizirati izlet za literarnu skupinu naše škole – objasnila je voditeljica literarne skupine prof. Ljubica Čudić te dodala kako to nije prvi put da literarna grupa predvođena Damirovim talentom za pisanje osvoji nagradu za školu.
Sve u jednom dahu
– Lani smo na istom natječaju osvojili treću nagradu pa smo tim novcem kupili laptop, godinu prije pak grafoskop. Možemo reći da nam je Turistička zajednica opremila učionicu – našalila se prof. Čudić.
Damir je zahvaljujući svom talentu za pisanje sudjelovao i osvajao nagrade na različitim smotrama – drugo mjesto na Gjalskom, sudjelovanje na državnoj smotri Lidranu, kao i na smotrama u Zlataru, Zelini, Zagrebu i Zaboku.
– Kad čujem temu, uvijek prvo napišem naslov. Potom malo razmislim, a kad krenem, ne stajem s pisanjem dok ne završim, onako, u jednom dahu. Priznajem, pritom baš i ne pazim na gramatičke pogreške – njih poslije ispravi mama ili profesorica u školi – otkrio je Damir tajnu dobra pisanja.
Želi biti učitelj, ne pisac
– Kada je išao na državno prvenstvo, opisao je ljude iz svoje zgrade, njihove vrline i mane, a sve uz posebnu dozu humora. Za nagradu Gjalski pisao je o svojima kod kuće, o tomu kako ga odgajaju, a posebno mi je u sjećanju ostala rečenica da je gene naslijedio od roditelja. A na to je Damirov zaključak bio: "Konačno da za nešto ja nisam kriv!" – opisala je najbolje Damirove radove njegova mentorica. Ipak, uza sav talent za pisanje Damir ne kani završiti u umjetničkim vodama.
– Inače ne prolazim s odličnim, vrlo dobar sam đak, a moram priznati da ni iz svake školske zadaće ne dobijem peticu. Ma, pisanje mi je samo hobi. Moj san, ali i sam moga djeda, jest da postanem učitelj. Ali povijesti i zemljopisa – priznao je Damir.
– Kada smo bili u Puli, svaki je spomenik bio njegov, sve je morao fotografirati. Obožava povijesne junake. A on je sada junak naše škole, ali ne s ognjem i mačem, već s olovkom i papirom – dijelila je komplimente svome učeniku prof. Čudić.
– Damir je u literarnoj skupini od petog razreda i mislim da smo postigli sve što se može. Već dulje imam tu grupu, djeca rado dolaze jer je to zapravo neformalno druženje. Vidim da uživaju jer radije čitaju radove kolega nego književne radove – zaključila je prof. Ljubica Čudić, Damirova mentorica.
