MREŽA ZA DANIJELA Stopostotni invalid Danijel Subanović, koji je obolio od bulozne epidermolize, živi od donacija prikupljenih preko interneta

Danijel pati cijeli život: Majku ubila granata, otac umro od karcinoma, brat poginuo u prometnoj

U Centru za odgoj i obrazovanje djece s invaliditetom sam se preporodio, završio školu, tu sam stekao prijatelje, mogao normalno razgovarati
import
26.11.2005.
u 14:08

Nesreća nikad ne dolazi sama. Uvjerio se u to mnogo puta i Danijel Subanović, koji, iako su mu tek 22 godine, može reći da je prošao nevolja za nekoliko života. Njegova priča čak je i započela tužno, 29. travnja 1983. Čim se rodio otkriveno je da ima buloznu epidermolizu, rijetku kožnu bolest zbog koje mu i najnježniji dodir izaziva pojavu mjehura pa mu je veći dio tijela stalno u zavojima.

Prsti odavno srasli
Danijelovi prsti su odavno srasli, težak je samo 30-ak kilograma i stopostotni je invalid. Njegova se prehrana sastoji samo od tekuće ili mekane hrane jer bi mu svaka druga mogla oštetiti probavni trakt. Nikakvih primanja nema, na molbe za posao nitko mu ne odgovara. Živi od novca prikupljenog preko “Mreže za Danijela”, odnosno novčane pomoći 60-ak njemu znanih i neznanih osoba koje mjesečno izdvajaju koliko mogu za njegove lijekove i hranu. Dakako, nitko ne zna do kada će to trajati.

Nesreća za nesrećom
S bolešću se Danijel već navikao živjeti, a sve do prije 14 godina u tome mu je najviše pomagala majka. Ona je organizirala njegov odlazak na nastavu, četiri dana učiteljica je dolazila k Subanovićima u kuću, u Novsku, peti dan Danijel je radi socijalizacije išao u svoj razred. Živjeli su tako sve do 1991. godine kad je u dvorište njihove obiteljske kuće pala granata i ubila mu majku. Ostao je s ocem i osam godina starijim bratom Zoranom. Majčini roditelji izgorjeli su u ratu u svojoj kući u selu nedaleko od Kutine, očeve roditelje pak ne pamti jer su umrli dok je bio mali.

Nakon majčine smrti Danijel je tih ratnih godina često mijenjao adrese. Živio je najprije u bolnici u Zagrebu, potom u bolnici u Crikvenici te u domu u Kraljevici, gdje je mentalno posve zdrav dječak životni prostor dijelio s vršnjacima koji imaju mentalna oštećenja. Tu ga je sustigla još jedna tužna vijest - brat Zoran, te 1994. godine student, poginuo je u prometnoj nesreći na autocesti kad se iz Zagreba vraćao kući. Otac se u međuvremenu oženio, a Danijel se, kaže, s maćehom nikada nije pretjerano slagao:

Grafički tehničar
- Uz pomoć udruge oboljelih od bulozne epidermolize DEBRE nastanio sam se u zagrebačkoj Dubravi, u Centru za odgoj i obrazovanje djece s invaliditetom. Tu sam završio osnovnu, a u lipnju ove godine i srednju školu, za grafičkog tehničara. Preporodio sam se, pronašao prijatelje, mogao normalno razgovarati - priča Danijel. Upoznao je tih godina Evu Pokrivač i Jasnu Horvat, 32-godišnje Zagrepčanke koje su se družile s obitelji čija su djeca imala istu bolest kao i Danijel. Počeli su se intenzivno družiti, a kad im je postalo jasno da će nakon školovanja Danijel morati napustiti dom i da neće imati gdje živjeti, odlučile su mu pomoći:

- Bile smo uvjerene da u Zagrebu postoji dom za invalide i da će Danijel moći živjeti u njemu. Krenule smo u potragu i razočarale se shvativši da takvih domova nema. U mjerodavnom ministarstvu rekli su nam da u Krapinskim Toplicama ima dom - za mentalno retardirane - govore Eva Pokrivač i Jasna Horvat, prijateljice od djetinjstva koje su dijelile školsku klupu.

Mreža dobrote
- Počele smo zatim prijateljima koji poznaju i Danijela slati mailove i tražiti pomoć za njega. Prve reakcije bile su krasne, uspjeli smo tako prikupiti nešto novca, ali to mu za život nije bilo dovoljno. Krenule smo dalje i mailove poslale prijateljima koji Danijela ne poznaju - kažu Eva i Jasna koje sada rade u istoj tvrtki, “Končaru”, prva kao programerka, a druga je projektna menadžerica.

- Mail se proširio internetom, počeli su nazivati mnogi ljudi, poznate tvrtke uplatile su jednokratne donacije. Prikupili smo tako 43 tisuće kuna pa je Danijelov otac posegnuo za životnom ušteđevinom i kupio mu stan u Klekovačkoj 37 - kažu Eva i Jasna.

Dobri ljudi pomogli su mu taj stan opremiti namještajem, no 21. listopada Danijelu je, od karcinoma, umro i otac. Njegove obitelji više nema, ostali su mu samo prijatelji. Mreža mu i dalje novčano pomaže, jedna se gospođa javila i obećala mu zavjese za stan. U stanu ima podstanarku koja besplatno živi kod njega, a zauzvrat čisti i sprema. Ročnik na civilnom odsluženju vojnog roka odlazi umjesto njega u trgovinu...


Račun za pomoć Danijelu i adresa

Broj žiroračuna u Zagrebačkoj banci:
3112916704.
Devizni račun u Zagrebačkoj banci:
2428089730.
Danijel Subanović
Klekovačka 37
10000 Zagreb
JMBG 2904983370806

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije