U sklopu Narodnog kazališta u Karlovcu djelovao je Dramski studio koji je osnovao Stjepan Mihalić 1952. godine. Namjera je bila da se okupe kazališni entuzijasti, mladi ljudi koji će tako dobiti priliku da iskažu svoja umjetnička nagnuća i koji će eventualno, ali ne i nužno, posvetiti svoj život kazalištu.
Tako o počecima Dramskog studija Gradskog kazališta Zorin dom Karlovac u svojoj knjizi “Theatralia disjecta” piše Georgij Paro. Danas u ulozi umjetničkog savjetnika, unio je sebe u pripremu predstave “Na tri kralja’, čija će premijera biti večeras povodom 60. obljetnice Dramskog studija.
U režiji Sanje Hrnjak vrsna glumačka ekipa progovorit će o dvoličnosti svijeta i zamjenama identiteta prikazanima kroz prerušavanje likova i prikrivanje njihovih odnosa. Prisjetit će se i nedavno preminule Smiljke Kozomarić koja je bila jezična savjetnica.
Punih šezdeset godina Dramski studio stvara i održava kulturni život Karlovca. Izveo je 201 premijeru, odigrao više od tri tisuće predstava u kojima je sudjelovalo gotovo tisuću učenika karlovačkih škola, studenata i profesionalnih glumaca. Surađivao je s mnogima, ali dva su umjetnička imena posebno važna za Dramski studio: Paro i Berislav Frkić.
– Sjećam se onoga što nam je Frkić govorio i to nastojim primijeniti u radu. 'Ajmo se igrati i prezentirati istinu na pozornicu. Nas pokreću ljubav i zajedništvo – napomenula je voditeljica studija Sanja Hrnjak. Uza zahvale svima, jedno veliko hvala uputila je Pari, Kozomarić i dogradonačelniku Dubravku Deliću bez kojih predstave ne bi ni bilo. Međutim, za veliki uspjeh i sjajan rad Dramskog studija zaslužni su još neki.
– Ovo je sjajna ekipa. I neki profesionalci mogli bi se posramiti kada vide što stvaraju ovi mladi ljudi – poručuje Peđa Gvozdić. A ti mladi, sjajni ljudi imaju pak riječi hvale za svoju Sanju.
– Usporedio bih je s Gibonnijem. Mi smo mladi i divni, ali bez Sanje Hrnjak ne bismo sve to ostvarili – kaže Aleksandar Kuterovac. Podržavaju ga i ostali.
– Takav pristup nema nitko drugi. Smijemo se, plačemo, volimo. Kao obitelj smo – rekli su Kristijan Orešković i Ivana Paljug.
