To što je nedavno Općinski građanski sud u Zagrebu nepravomoćno presudio da je novinar i kolumnist Davor Butković dužan vratiti Bevandi d.o.o. iz Opatije pozajmicu od 113.250 kuna s kamatama koje teku od dospijeća duga 2014. godine, te troškove postupka od 32.335 kuna, ne bi bila vijest od pretjeranog javnog interesa da Butković nije jedno od najčešće spominjanih lica s tzv. Liste srama poreznih dužnika još od 2012. godine. Butković je za Index govorio da mjesečno otplaćuje 20 do 30 tisuća kuna i vjeruje kako će dug sanirati do kraja rujna 2013. Index je 2017., baš nakon što je Matija Babić osuđen za utaju poreza, objavio novi tekst: "Bivši moralist Jutarnjeg Davor Butković na listi 10 najvećih dužnika".
Tada je bio dužan 2,9 milijuna kuna, a dug je sljedeće godine narastao na 3,1 milijun kuna. Butković je svoj vrhunac kao novinar doživio, a to je ujedno bio antologijski politički gaf, kad je u svoj salon priveo tadašnjeg premijera Zorana Milanovića i prvog potpredsjednika Vlade Radimira Čačića s teškim teretom nesreće s dvoje mrtvih, na gastro druženje na kojem se kušalo sushi i sashimi, što je bio neponovljivi politički ekshibicionizam. Već tada Butković je imao poreznih problema. Država ni nakon desetljeća nije bila sposobna čak ni građaninu tako bliskom državnim strukturama naplatiti dugovanja.
Sporna pozajmica Butkoviću je isplaćena 2013. na račun člana njegove obitelji jer je njegov račun blokiran, a kako su tvrdili tužitelji, novac mu je bio potreban za otvaranje restorana u središtu Zagreba. Butković je tvrdio u parnici kako se nije radilo o pozajmici već o naknadi koju je ugovorio radi promocije restorana i hotela Bevanda u Opatiji. Kao dokaz priložio je tekstove "Najbolji hotel u Hrvatskoj", "Jedan od najboljih mini barova u Europi nalazi se... u Opatiji", interne recenzije i novinski članak "Najbolji mali hotel u Hrvatskoj" s fotografijom restorana Bevanda.
U presudi se navodi da je promotivne tekstove pisao na portalu "Plava kamenica", gdje su nepotpisane recenzije. Butković je svjedočio da je sačinio i strategiju PR-a za Bevandu u središtu koje je bio kuhar Andrej Barbieri, s tendencijom da on bude nacionalna zvijezda, što je i postao. Kazao je i da sve do prosinca 2016. Zoran Maržić kao zastupnik Bevande nije spominjao nikakav dug, a to što je na nalogu za isplatu napisana "pozajmica" smatra da se vjerojatno radi o izbjegavanju plaćanja poreza.
Međutim sud nije povjerovao Butkoviću jer je Bevanda imala tvrtku s kojom je ugovorila promociju. Sud je obrazložio da Butković kao gastrokritičar piše neovisne recenzije o restoranima "stoga se iste ne mogu naručiti, a niti se može naručiti da se pozitivno piše jer tada to ne bi bile neovisne recenzije". Pozvali su se i na njegov e-mail iz 2014. u kojem traži još jednu pozajmicu od 40.000 kuna potrebnu za završetak investicije u bar koji odlično posluje pa tada piše: "S tim ću novcem napokon riješiti porezni dug, a onda bez problema mogu vratiti i Vama, i još dvojici, trojici ljudi koji mi pomažu dok sam u blokadi". Butković je još uvijek na listi poreznih dužnika s dugom od 1,9 milijuna kuna.
I nije jedini koji se sada već čitavo desetljeće povlače na toj listi, samo što nekima dug raste, a nekima vjerojatno poput Butkovića zbog zastare dug se smanjuje. Od 2017. do 2020. proglašena je zastara za 346.570 dužnika na iznos od 15,5 milijardi kuna, od čega glavnica od 6,8 milijardi kuna, a 8,7 milijardi kuna kamata. Doduše, tu je bila riječ o nenaplativim potraživanjima još od 1995. iz vremena kad nije bilo obveze službeno voditi brigu o zastari. Jutarnji list je objavio da je i te tri godine za ukupno 200.000 poreznih obveznika otpisan dug u iznosu od 2,88 milijardi kuna, dok je lani za još 56.284 porezna obveznika sistemski otpisan dug u iznosu od 441 milijun kuna glavnice i 251 milijun kuna kamata, te zbog zastare 137,9 milijuna glavnice i 205,9 milijuna kuna kamata.
To je stanje kad je riječ o registriranim dužnicima, a onda tomu treba pridodati i utajivače poreza, za koje država ne zna ili se samo pravi da ne zna, jer je nesposobna ili nema političkog interesa dizati tenzije. Sumnju u potonje pojačava i nevoljkost uvođenja poreza na nekretnine u koje se slijeva većina crne ekonomije.
Neizdavanje računa, mogli smo se i ove godine uvjeriti je pravilo, a ne izuzetak čak i u razvikanim turističkim središtima, kao i rad na crno o razmjerima kojeg govori i podatak da je inspekcija rada u svakom drugom nadzoru našla prekršaj u kontrolama u tri ljetna mjeseca na Jadranu. I lista poreznih dužnika nije nikakva lista srama već štoviše lista građana sposobnih vući državu za nos. A na listi srama, pitajte Matiju Babića, svi su oni koji uredno plaćaju porez i glasuju za sustav u kojem se tetoši one koji izbjegavaju plaćanje poreza.
jel se očitovao novinarski sud časti!