Dok njezini pregovarači svakodnevno rade na nacrtu koalicijskog
sporazuma na kojemu bi trebala biti sazidana nova vlada, predsjednica
HSLS-a Đurđa Adlešič otvoreno govori da nije zadovoljna izbornim
rezultatom, najavljuje preispitivanje odgovornosti, analizira zašto se
gotovo ugasio politički centar, i kaže da se ne osjeća nimalo
trijumfalistički, što se njoj i njezinu koalicijskom partneru Josipu
Friščiću već danima spočitava.
Priznaje i da joj nije ugodno čitati takve prijekore, pogotovo što drži
da bi bili znatni slabijeg intenziteta da je relativni izborni
pobjednik bio SDP te da danas pregovaraju o koaliciji s SDP-om.
VL: S obzirom na to da pregovarate o
koaliciji s HDZ-om, može se reći da ste, unatoč slabim rezultatima
izbora, moćna politička figura. Kako se osjećate?
– Na stranu priče o političkoj moći. HSLS nije ostvario rezultat koji
smo očekivali pa, kad se složi vlada, morat ćemo razgovarati o izravnoj
odgovornosti. Veliku štetu je, naravno, napravila i bipolarizacija. HSS
i HSLS su kao koalicija uspjeli ostati treća snaga, ali u stvarnosti je
politička scena giljotinirana.
VL: Koliko ste zastupničkih mjesta
očekivali?
– Mislila sam da ćemo imati troje ili četvero zastupnika.
VL: Kad govorite o odgovornosti,
pretpostavljam da mislite i na sebe?
– Tako je, mislim i na sebe i na stranačke organizacije koje su radile
na terenu.
VL: Osim bipolarizacije koja je
desetkovala politički centar, otvoreno je i pitanje krize liderstva u
centrističkim strankama. Je li vrijeme za promjene?
– Točno je da se dogodio svojevrsni potop. Loše smo prošli i mi i HSS i
HNS, DC je gotovo nestao... Rasli su samo HDZ i SDP. To znači da smo
usisani. Najlakše bi bilo prebaciti odgovornost na te dvije velike
stranke i reći da one gutaju ostale. Međutim, treba krenuti od vlastite
odgovornosti. Činjenica je da nismo dobro odradili svoj posao.
VL: Što ste mogli bolje napraviti?
– Mi u HSLS-u vrlo malo s obzirom na to da smo u prošlom mandatu bili u
koaliciji u kojoj nismo imali ministra u vladi. Žao mi je što sve
stranke centra nisu bile svjesne procesa koji su se događali. Kad smo
mi govorili o koaliciji političkog centra kao nužnosti, nismo bili
shvaćeni. Jedino što smo uspjeli napraviti jest koalicija HSS-a i
HSLS-a, čime smo osigurali opstanak. Sinergijski je učinak postignut
time što je i HSS dobio više zastupnika i time što smo mi dobili koliko
smo dobili.
VL: HSS ima manje zastupnika nego
dosad?
– Da, ali više nego što bi dobili da su išli sami.
VL: Politički centar je na putu
nestajanja. Je li problem u krizi lidera ili sukobu taština?
– Bilo bi čudno da su baš svi lideri loši. Da su ekstremno loše prošle
samo dvije stranke, još bih i prihvatila takvu tezu. No, prošli smo
loše svi, pa to pokazuje da se nismo uspjeli snaći u vremenu
bipolarizacije. Valja reći da i mediji snose dio odgovornosti. Bili su
zainteresirani samo za dvije velike stranke pa, ako je nešto govorila
vlada, tražilo se mišljenje SDP-a, i obrnuto. Mi ostali kao da i nismo
postojali. U suženom se prostoru nismo snašli.
VL: Pitanje je što ste i mogli
napraviti, osim hodati po terenu i komunicirati izravno s ljudima?
– Točno, zato i mislim da moramo preispitati odgovornost naših lokalnih
organizacija. Iz te odgovornosti, naravno, ne isključujem ni sebe. Bilo
je prilično teško Ivanu Čehoku i meni, koji smo i gradonačelnici i
zastupnici, biti stalno na terenu. U svakom slučaju, iza nas je
kampanja iz koje se moraju izvući pouke za budućnost. No, pouke moraju
izvući i velike stranke jer bi im se moglo dogoditi da, ako nastave s
gutanjem političke scene, ostanu bez koalicijskih partnera.
VL: To je već prisutno jer i HDZ, koji
u pregovorima s vašom koalicijom i manjinskim zastupnicima pokušava
složiti vladu, i SDP, koji ne odustaje od pokušaja da okupi lijevu
koaliciju, zapravo nemaju dovoljno snažnih partnera.
– To se događa kad se partneri pojedu. S nestajanjem političkog centra,
nestaje koalicijski potencijal.
VL: Jesu li za slabljenje centra krivi
čelnici HNS-a Vesna Pusić i Radimir Čačić, koji su dugo inzistirali na
Čačićevoj premijerskoj kandidaturi? Čačića kao premijerskog kandidata
centra nije htio prihvatiti ni HSS ni HSLS.
– Ne bih se bavila njihovom krivnjom ili taštinama. Svi smo mi u
politici tašti. No, žao mi je što priča o političkom centru nije
uspjela i što HNS nije imao dovoljno snage i političke mudrosti za to
da na centru stvorimo zajednički blok i izađemo na izbore. Na žalost,
oni su cijelo vrijeme pokušavali odvojiti nas od HSS-a. Da je bilo
drukčije, blok centra danas bi odlučivao o premijeru, a ne samo o
vladi. To što nije tako, najveći je HNS-ov grijeh. Slabljenje
političkog centra ide na njihovu savjest.
VL: Kako doživljavate komentare da kao
izborni gubitnici odlučujete o vlasti i prisvajate sebi politički
kredibilitet koji vam na temelju izbornih rezultata ne pripada?
– Kako to da taj politički kredibilitet nije upitan kad je riječ, na
primjer, o manjinama, koje za sebe traže mjesto vicepremijera? Naravno
da me te priče pogađaju. Činjenica je da smo svi na centru dobili
manje. Nitko od nas nema razloga za zadovoljstvo. Niti smo mi u
koaliciji HSS-HSLS zadovoljni niti isijavamo zadovoljstvo kao što nam
se prigovara. Činjenica je da se nakon izbora mora pregovarati o
vlasti. Pregovaranje nije ucjenjivanje. Ako želimo podupirati neku
vladu i biti njezin dio, a jači partner pristane da dio naših programa
uđe o program vlade, to nisu ucjene.
VL: No, u kampanji ste govorili da ste
programski bliži SDP-u, a pregovarate s HDZ-om. Je li to prevrtljivost?
– Ne, mi smo govorili da ćemo pregovarati s relativnim pobjednikom. Kad
je to postao Sanader, onda su se neki sjetili da nismo u pravu. No, mi
stav nismo promijenili.
VL: U kuloarima se tvrdi da je
koalicija s HDZ-om dogovorena prije izbora?
– Ma kakvi. Sanader se trudio ranije osigurati partnere, ali ne
dogovorom, nego korektnim odnosom s pozicije premijera. Kad smo
govorili da ćemo ići s onim tko dobije najviše u Hrvatskoj, mogao je to
biti i Zoran Milanović. Sva su istraživanja govorila da će tako i biti.
Pa meni su prigovarali da sam se prebrzo odrekla HDZ-a!
VL: Biste li bili nazivani
ucjenjivačima da ste se opredijelili za pregovore sa SDP-om?
– Uvjerena sam da bi kritika bilo puno manje. Lijevi mediji i
analitičari bili su skloni verziji sa SDP-om. Naša je koalicija od njih
dobila pljesak kad smo u kampanji rekli da ćemo najprije pregovarati s
onima koji osvoje relativnu većinu u Hrvatskoj. Pljeskali su nam jer su
tada ankete sugerirale da će to biti SDP. Mi nismo znali tko će biti
relativni pobjednik, nego smo to iznijeli kao naš princip za
poslijeizborno razdoblje. Kad je HDZ osvojio relativnu većinu u
Hrvatskoj, onima koji su nam pljeskali naš je pristup odjednom postao
problematičan i počeli su ga napadati. U ovom trenutku mi ozbiljno
pregovaramo o koalicijskom sporazumu koji će postati program vlade, a
sami pregovori traju kraće nego što smo čekali da predsjednik odredi
mandatara za sastavljanje vlade. Našim je kritičarima bilo normalno da
predsjednik uzima vrijeme za određivanje mandatara, a nije im normalno
što mi pregovaramo, pa nam prigovaraju da to traje predugo, da
ucjenjujemo, da prisvajamo snagu koju nemamo... Ne bi li bilo čudno kad
bi pregovori o programu vlade završili brže nego što je trebalo
predsjedniku da odredi mandatara? Mi samo radimo svoj posao. Izdržat
ćemo pritiske i na kraju imati bitno kvalitetniju vladu. Vlada će nam
biti bolja već i zato što će u njoj sjediti ljudi iz nekoliko stranaka.
VL: Cijelo vrijeme ističete da želite
“ispregovarati” detaljan koalicijski sporazum u kojemu će biti navedeni
poslovi koje namjeravate napraviti i rokovi za to. Premda je to
pozitivan iskorak jer takvog sporazuma dosad nismo imali, malo vam tko
vjeruje kad kažete da ne trgujete foteljama.
– Unatoč sumnjama, to je istina. Sigurno je da će razgovori doći do
imena i da ta faza može biti teža od ove. Jer kad se složimo o
programu, trebat će izabrati ljude koji ih mogu realizirati. Oni moraju
biti jamstvo uspjeha. Zasad naši pregovori idu dobro i potpuno sam
uvjerena da radimo važan posao. I HSS i mi imamo iskustvo iz prve
koalicijske vlasti kad je sporazum imao samo tri stranice te kad je
pregovaranje bilo svedeno na podjelu ministarskih mjesta među
strankama. To je bio loš sporazum, a ta ja koalicijska vlada, zbog
izostanka pregovaranja, trpjela sve četiri godine i bavila se uglavnom
sama sobom. Zato što se nismo na početku dogovorili o svemu, imali smo
nekoliko kriza vlade, noćne sjednice, dvije stranke – IDS i HSLS – su
napustile koaliciju... Sigurna sam da će nakon sljedećih izbora
komponiranje koalicije biti puno jednostavnije jer mi sad probijamo led
za one koji će doći. Mi smo izloženi velikom pritisku medija, zbog
kojega bi mnogi već odavno odustali i rekli da će se dogovoriti o
nekoliko mjesta i završiti tu priču. Točno je da mi, prema nekim
teorijama, jesmo gubitnici jer smo očekivali da ćemo dobiti više. No,
nismo mi krivi što smo potrebni i što bez nas nema vlade, osim
crveno-plave. Mi smo jednostavno u situaciji da taj posao trebamo
odraditi.
VL: Govorilo se da je puno problema u
Račanovoj vladi proizašlo iz toga što predsjednik HSLS-a Dražen Budiša
nije bio njezin član. Sad ni vi kao šefica stranke nećete biti u
izvršnoj vlasti. Može li to izazvati nevolje?
– Nije problem bio u Budiši, nego u tome što je koalicija SDP-HSLS
imala veći broj zastupnika, ali se poslije izbora utopila u tzv.
šestorki, u kojoj su svi partneri bili jednaki. No, prema rezultatima
izbora, nismo bili jednaki. To je bio problem, a ne to što Budiša nije
sjedio u vladi.
VL: Sjetite li se danas slavnih dana
HSLS-a, kad ste bili najsnažnija oporbena stranka i inkubator
kvalitetnih kadrova. Gdje je danas liberalizam?
– Uspoređivati što smo mi bili početkom devedesetih i danas nije sasvim
korektno. Zaboravlja se da je SDP u to vrijeme imao samo dva zastupnika
u Saboru, a u HSLS-u se okupilo sve što nije bilo u HDZ-u ili uz HDZ. I
to se događalo u vrijeme Franje Tuđmana. S vremenom su se okolnosti i
uvjeti rada mijenjali, mijenjalo se i društvo. Liberali svuda dobivaju
oko pet ili šest posto glasova. Nisu prejaki, ali su jezičac na vagi.
Tako je nekako i u Hrvatskoj.
VL: HSLS je danas regionalna stranka,
jaka kod vas i Čehoka. Možete li se podignuti ponovno kao nacionalna
stranka?
– Rekla bih da smo jaki na sjeverozapadu Hrvatske. No, i druge su
stranke postale regionalne jer je bipolarizacija pomela mnoge. Pa u
Dalmaciji, na primjer, uz HDZ i SDP nije opstao nitko. Jambo je prošao
na osobnost. Ispada da sjever ima pluralizam, a da na jugu treba raditi.
VL: S obzirom na to da ste vi i Čehok
“brandovi” HSLS-a, zašto nijedno od vas dvoje ne želi ući u vladu i
preuzeti odgovornost za neki ministarski resor?
– Nije sigurno da baš nijedno od nas dvoje neće ući u vladu. Nadam se
da još postoji mogućnost da Čehok bude ministar. No, nas dvoje imamo
problem što smo gradonačelnici u Bjelovaru i Varaždinu, birani smo po
starom zakonu, a ne neposredno, kako će biti ubuduće, i svojim smo
biračima obećali da neće biti varanja, da se nećemo povlačiti sa svojih
dužnosti u gradu, nego da ćemo ih odraditi dokraja.
VL: No, zar vaši birači ne bi mogli
razumjeti da je ulazak vas ili Čehoka u vladu pitanje višeg interesa i
da nije riječ o prijevari?
– Oni misle da mi taj posao možemo raditi iz Sabora. Činjenica je da mi
i nismo najmlađi i da postoje ljudi kojima treba dati priliku. I oni su
uspješni u svojim sredinama. Mislim na Davora Žmegača, kutinskog
gradonačelnika, ali i na naše ljude iz Sinja i Imotskog, koji također
imaju dobre rezultate.
VL: Ali, vi u vladi morate imati
čovjeka jaka profila, koji s ministarskog mjesta može pokušati
podignuti rejting stranke.
– To je jedan pristup. Ali, pogledajte tko je nosio epitet
najuspješnijeg ministra u prošlom sazivu!
VL: Dragan Primorac, na primjer.
– Tako je. A kad je ušao u vladu, bio je politički naturščik. Damir
Polančec je bio potpuno nov i neiskusan pa je pokazao politički talent.
Uvjerena sam da mladi i svježi ljudi mogu napraviti značajne iskorake.
VL: Što je programski najznačajnije
što će koalicija HSS-HSLS donijeti vladi?
– Programski donosimo više nego što se očekuje. Prava financijska
decentralizacija Hrvatske je nužna, pa i kad se gleda u kontekstu
pristupanja EU. Nitko ne želi da Hrvatska uđe u EU kao siroče. Zato se
mora ravnomjerno razvijati. Jednostavno rečeno, mi smo ponudili program
koji će spriječiti slijevanje novca u Zagreb. Time će se rasteretiti i
Zagreb jer će se razvijanjem drugih regija omogućiti ljudima da
kvalitetnije žive i ne dolaze u glavni grad.
VL: Hoće li, zahvaljujući HSLS-u, na
primjer, pitanje rada nedjeljom biti skinuto s dnevnog reda neugodnih
političkih tema? To je bio vaš projekt i u prošlom sazivu.
– Postoje zakoni, odluke i teme od kojih se u Hrvatskoj bježi. U
izmjenama Zakona o radu, koje smo ponudili u prošlom mandatu, nije
riječ samo o radu nedjeljom, koji bi bio moguć u tvrtkama koje to
propišu u kolektivnom ugovoru, nego i mobbingu, koji se prvi put
regulira. Rješavamo problem jednoroditeljskih obitelji i njihova
zapošljavanja, sive ekonomije. Godišnje na sivoj ekonomiji izgubimo tri
pelješka mosta. Nadalje, želimo riješiti pitanje najniže plaće, koja bi
se regulirala po granama, a visina bi ovisila o snazi pojedine
gospodarske grane. Imamo određenu i najnižu mirovinu od 1500 kuna...
Izdvajanja za znanost i obrazovanje će, na primjer, biti takva da će
struka imati razloga za zadovoljstvo. Sve su to bitna pitanja. I
naravno, ono na čemu HSS inzistira, a to je razvoj sela i povezivanje
turizma s poljoprivredom.
VL: Što kažete na kritike da je HSS-ov
program za selo socijalan, a ne razvojan, te da vraćanjem poticaja
seljaku koji ima jednu kravu i jedan hektar zemlje vraćate Hrvatsku
unatrag.
– Moje je protupitanje: Zašto nam je neprihvatljiv austrijski model, a
prihvatljiv američki? Što je loše u tome da se zadrže mala
gospodarstva, da se omogući ostanak ljudi u Lici, na brdima...? Zar je
negativno povezati domaću poljoprivrednu proizvodnju i turizam, da
nemamo na stolovima u hotelima samo uvoznu hranu? Pa ja sam svojedobno
jurila k ministru Čobankoviću kad je bila uvezena junetina iz Brazila,
Španjolske ili ne znam odakle, sumnjiva roka trajanja, koja se našla na
našim stolovima, a istodobno naši proizvođači nisu mogli prodati svoje
meso. Poljoprivreda je važan segment razvoja. Ako pogledamo akte EU,
vidjet ćemo da se najveći dio odnosi na poljoprivredu. Pa i kod krize
Ustava EU, Francuska je “šiljila” najviše zbog poljoprivrede. Barroso
je svojedobno rekao da su u pregovorima s EU najviše razgovarali o
rajčicama i salati. Ako je to njima u EU normalno, ne znam zašto bi u
Hrvatskoj bilo problem?!
VL: Mogu li pregovori pasti na ZERP-u,
referendumu za NATO i nula promila?
– Ako smo sve dosad uspjeli proći i usuglasiti se, vjerujem da ćemo
uspjeti i o tim pitanjima. Kad je riječ o ZERP-u, za njegovo su
aktiviranje svi glasovali. Ta se priča pojednostavljuje i vulgarizira.
VL: Ali što je s prijetnjom Slovenije
i Italije da će nam zakočiti pregovore s EU?
– Slovenija počinje predsjedati EU i mislim da si ni oni to neće
dopustiti, a ne vjerujem ni da će im Bruxelles dopustiti da tu poziciju
iskoriste protiv nas kako bi riješili svoje bilateralno pitanje. Osim
toga, pitanje ZERP-a je stvarni test za našu diplomaciju.
VL: Šuškalo se da biste mogli biti
predsjednica Sabora, što se nije činilo nemoguće s obzirom na to da
imate veliko iskustvo. Već ste 12 godina u parlamentu, ovo vam je
četvrti mandat...
– Da, u ovom ću mandatu navršiti 50 godina pa se nadam da ću se s ovom
rundom povući u mirovinu. Mjesto predsjednika Sabora pripada najjačoj
stranci. Ne pada mi na pamet s dva zastupnika u Saboru držati to
mjesto. Takvu priču može izmisliti samo netko kome treba alibi za napad
na mene i HSLS kao ucjenjivače. Sabor će biti drugačiji u ovom sazivu
jer će imati jaku opoziciju. Snažan, iskusan i nov SDP, s nadobudnim
novim vodstvom. Bit će puno novih zastupnika i u vladajućim redovima, a
većina će biti tanka. Prvi bi se put moglo dogoditi da Sabor bude
važniji nego dosad jer neće biti jamstva da će neki zakon proći ako
nije dobro usuglašen među partnerima.
VL: Treba li mijenati članak 97.
Ustava koji regulira način na koji predsjednik države daje mandat za
sastavljanje vlade?
– O tome treba govoriti s malim odmakom, kad se strasti smire. Sad bi
većina vikala da treba. U načelu gledajući, prvu priliku za
sastavljanje vlade treba dati relativnom pobjedniku, a to je onaj tko
ima barem jednog zastupnika više. Mi smo to govorili u kampanji dok
nismo znali tko će se naći u toj poziciji.
VL: Dva ste puta bili na
konzultacijama kod predsjednika Mesića. Je li vam sugerirao da se
priklonite SDP-u i HNS-u?
– Konzultacije su pokazale da je predsjednik stvarno htio čuti sve bez
obzira na to što je on mislio. No, ja i ne mislim da predsjednik ne
treba imati svoje mišljenje i želje.
VL: No, koliko se to smije vidjeti u
trenutku dok traju konzultacije?
– Mislim da je sve prošlo u redu. Možda je problem u tome što je
javnost navikla da se odmah drugo jutro sve zna.
VL: Zašto vi i Josip Friščić niste
izrijekom rekli predsjedniku Mesiću da smatrate da treba dati mandat
Sanaderu?
– Najprije, nitko nam nije niti postavio takvo pitanje. Sve su to
neozbiljna nagađanja. Samom činjenicom što smo najavili da ćemo
pregovarati s onim tko dobije najviše u Hrvatskoj, to počeli i raditi
nakon izbora, rekli da smo uskladili najveći dio, kazali smo sasvim
dovoljno za meritornu odluku. Nema potrebe bilo što drugo reći.
VL: Niste, dakle, željeli ostaviti
prostor za pretrčavanje SDP-u?
– Sve je bilo potpuno jasno. Zna se koja je ovlast predsjednika države,
a koja je naša. Naš je posao da pregovaramo i dobijemo stabilnu vladu,
s koalicijskim ugovorom koji se može kontrolirati, na čemu i radimo.
VL: Vašoj se koaliciji stalno
prigovara da birači HSS-a i HSLS-a ne žele koaliciju s HDZ-om, nego sa
SDP-om. Što mislite, poštuje li SDP želju svojih birača kad u Osijeku
planira koaliciju s Glavaševim HDSSB-om?
– Eto, sad odjednom sve može, a nas nazivaju trgovcima. Ja sam, na
primjer, zbog namjere mojih ljudi da surađuju s HDSSB-om raspustila
ogranak HSLS-a u Osijeku jer sam mislila da pragmatizam ne smije uvijek
biti razlog za koalicije. Razmišljala sam nedavno kako bi izgledala
vlada u kojoj bi zajedno bili SDP, HNS, IDS, HDSSB, SDSS i HSP.
Sljedeću vladu čekaju veliki izazovi pristupanja EU, najveće reforme u
pravosuđu, radnom zakonodavstvu, poljoprivredi, mirovinska reforma...
Tu će trebati što manje strasti, što više razgovora i stabilna vlada.
VL: SDSS je otvoreno rekao gdje se
vidi u kadrovskoj križaljci, da žele dužnost u vladi, potpredsjedničku
ili ministarsku, na kojoj bi mogli rješavati probleme srpske manjine.
Zašto vi niste tako istupili?
– Što bi nam tek radili da jesmo? Mi o tome nismo razgovarali, a
sigurno je samo da HSLS neće imati jednak broj zastupnika i ministara.
Mi ćemo, dakle, izabrati jednog čovjeka za vladu. Za koji resor,
stignemo se dogovoriti. Mi smo u pregovorima realni i znamo da s osam
zastupnika ne možemo odrediti program vlade niti mogu biti prihvaćeni
svi naši prijedlozi.
VL: Odakle priče o tome da bi HNS
trebao utrčati na mjesto HSLS-a u koaliciji?
– Od onih koji žele HNS u vladi, a to je sigurno i jedan dio ljudi iz
te stranke. To je problem vjerodostojnosti HNS-a.
VL: SDP govori da je HDZ opasna i
korumpirana stranka. Kako će vam biti u takvom društvu?
– Oni su cijelu prošlu godinu brojili kriminalce i dijelili ih na vaše
i naše. Mi to nismo radili, nego smo ponudili prijedlog koji bi trebao
spriječiti nezakonitosti s bilo koje strane. I dalje ćemo inzistirati
na tome da u nadzornim odborima i upravama javnih poduzeća ne budu
političari.
VL: To znači da vaš Hrvoje Vojković
neće biti na čelu Croatije osiguranja?
– To će značiti upravo to. No, mi nismo dovoljno jaka stranka da možemo
ostvariti sve svoje ideje.
VL: Imali ste dvije operacije. Kako to
da niste usporili tempo?
– Morala sam odraditi kampanju. O bolesti ne volim govoriti, osim kad
sam u pidžami u krevetu i kad me slikaju. Ha, ha, ha...
VL: Odnedavno vaše prezime pišemo sa
slovom č. Hoće li to što ste slovenska nevjesta pripomoći omekšavanju
odnosa sa Slovenijom?
– Samo kod kuće. Nedavno je u HSLS-u bila predsjednica liberala u
Sloveniji, koja je mlada i pametna političarka. Tada je pozvala Hrvate
da dolaze u Sloveniju na skijanje, a Slovence da idu u Hrvatsku na
ljetovanje. Rekla mi je tada da oni koji su govorili protiv ljetovanja
u Hrvatskoj više nisu članovi Liberalne stranke.
VL: Kako biste opisali svoj odnos s
Ivom Sanaderom?
– Korektan.
VL: Samo to? Je li, recimo, šarmantan,
bahat, arogantan...?
– U komunikaciji s partnerima je korektan.
VL: A za ručkom?
– Korektan.
VL: Kakav je vaš dojam o Milanoviću?
– Kampanja ne stvara pravu sliku o ljudima i zato o njemu nismo još
stekli pravi dojam. Pred njim je vrijeme u kojem će stići pokazati
pravo lice. Veselim se što su se pojavili novi ljudi u SDP-u.
INTERVJU