Za razliku od Hrvatske koja, dok demografski propada, njeguje malograđanski odnos prema dijaspori zaboravljajući da su među iseljenim hrvatskim građanima u potrazi za boljim životom otišli i oni najsposobniji, Irska koja se ubraja u najmoćnije male države ne samo da zna kako vratiti iseljenike nego čini sve da ostane umrežena sa svojom dijasporom.
Dr. Martin Russell s UCD Clinton Instituta u Dublinu održao je jučer navečer dojmljivo izlaganje o irskoj strategiji prema dijaspori iz serije "Razgovor o Europi II. 2019. – 2020.". Panel-raspravu "Remigracije i kružne migracije kao kohezijska strategija" organizirale su u Hrvatskoj matici iseljenika Zaklada Konrad-Adenauer, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Institut za razvoj i međunarodne odnose i Veleposlanstvo Republike Irske u Hrvatskoj. Irska veleposlanica koja je govorila prije Russella napomenula je da su i Irska i Hrvatska male zemlje koje imaju manje od pet milijuna stanovnika s dijasporom koja prelazi broj njihovih žitelja.
I dok danas Hrvatska ima u svijetu iseljenika i potomaka iseljenika koliko i stanovnika u Hrvatskoj, irska veleposlanica u Zagrebu Olive Hempenstall kazala je da se danas 70 milijuna ljudi diljem svijeta smatra Ircima, a najviše ih je, 33 milijuna, u Americi. Dok irska vlada pomaže svojim iseljenicima da se mogu što lakše vratiti, svjesna da im je dijaspora kapital, a sada, kako je kazala Hempenstall, vlada radi i na novoj politici koja treba produbiti odnose s irskom dijasporom, Hrvatska ne čini gotovo ništa ili jako malo. Nama, bogatoj i naprednoj zemlji koja ne stari, punoj mladih i obrazovanih ljudi, nazadna dijaspora ne treba! Russell je govorio o tome što je Irska dobro napravila s dijasporom, a kako nikad ne bismo trebali postupati s dijasporom ako želimo da pridonese razvoju Hrvatske.
– Migracije su danas toksična tema, ljudi ne žele razgovarati o tome jer kažu: ''Ne želimo prouzročiti diplomatske incidente.'' Anne-Marie Slaughter, gospođa s Princetona rekla je: "Vaša je moć velika onoliko koliko ste umreženi na razini organizacije, grada, države..." Dijaspora je kapital, kapital u dijaspori je moć. Dolazim iz Irske, iz srca Europe, i ponosan sam što sam Irac. Irska je najbolja u vezi s angažiranosti dijaspore, po umreženosti s dijasporom jer se trudimo da održimo svoju zajednicu i svoju kulturu. Jedna smo od malih najmoćnijih država zato što smo dobro povezani s dijasporom – započeo je Russell.
Poručio je Hrvatima da ne pretjeruju u očekivanjima da će iseljeni građani htjeti investirati u državu samo zato što su dijaspora, dodajući znakovito: “Ljudi će dati ljudima, a ne svojoj zemlji.”
– Dijaspora može biti ključan pokretač vašeg razvoja, ali morate investirati u nju, i nije riječ o troškovima nego o razradi mreža i povezanosti s dijasporom. Morate doznati koje su mogućnosti i kapaciteti dijaspore i nemojte da vas privuku velike brojke, da će netko uložiti milijarde, od toga najčešće ne bude ništa. Ako imate pet milijuna ljudi u dijaspori i dobijete od njih samo 10 dolara, zemlja će napredovati. Pitajte ih za tih 10 dolara. Ako imate uspješne, genijalne ljude koji žive u inozemstvu s obitelji, s djecom, i kažete im da se vrate na godinu dana u Hrvatsku, oni će vam reći da će vam pomoći, ali iz dijaspore. Nije ključno uvijek vratiti iseljenike, nego se povezati s njima. Pobjednici u budućnosti bit će oni koji imaju razgranate mreže. Najveća pogreška u odnosu s dijasporom jest ako nanjuše – a to su pametni ljudi – da od njih želite samo novac. Većina dijaspore ne vjeruje svojim vladama. Slušajte svoju dijasporu i nemojte im reći što mogu učiniti za vas, nego vi pitajte njih što možete učiniti za njih ako želite biti povezani s dijasporom koja će vam pomoći – kazao je Russell.
Uz Irsku, koja je zadaću povezivanja s dijasporom gurnula u vrh svoje vanjske politike, u angažiranju dijaspore danas su, kazao je, osobito dobre Indija i Kina, dodajući kako je Kina zemlja koje se treba čuvati.
Upravo sam otišao u nizozemsku raditi prije 2 tjedna i mogu reći da smo mi dno dna po ponašanju i poštivanju radnika. Vi mi objasnite kako preživjeti u hrvatskoj kad platite režije i kredit? Nikako, vječito ropstvo nažalost iz kredita u kredit. Ali nije čak ni to najvažnija stvar nego naš mentalitet. Ovdje se 70 posto ljudi vozi na biciklima na posao a imaju novaca za dobre aute, a kod nas ti se smiju ljudi kad te vide na biciklu. Atmosfera je otjerala ljude van više nego egzistencijalni problemi, pokrali su milijarde a nitko ne odgovara za to, sudstvo ne postoji uopće. Pošto nemamo hrabrosti za veće stvari kao masovni štrajk protiv takvih stvari nema druge nego put pod noge.