Max! donosi

Fabris: Radila sam u konobi i pilani i nisam voljela ići na trening

'fabris8_nnn_max_180913'
Privatni album
26.09.2013.
u 08:00

"Uspoređuju me s Barbarom Jelić jer je ona stvarno u to vrijeme bila naša najdominantnija igračica u fazi napada, ali nemojmo zaboraviti da je Barbara uza se imala jednu Kirilovu i Čebukinu", donosi Max!

Samanta Fabris (21) bila je najugodnije iznenađenje Europskog odbojkaškog prvenstva u Njemačkoj, na kojem je Hrvatska osvojila sjajno peto mjesto, donosi sportski tjednik Max!

- Tijekom turnira razni mediji su mi dodavali različita prebivališta, međutim, ja sam iz Danijelija, jednog malog sela u kojem živi dvadeset ljudi, kraj Kringe u općini Tinjan poznatijoj po istarskom pršutu. To je selo s malim brojem stanovnika i s puno djelatnosti, od proizvodnje pašte, prerade drva, pekare, autopraonice do konobe - rekla je Samanta.

Prvo trenirala tenis

Kao mala igrala se uglavnom s dečkima.

- Stasala sam uz bratiće i prijatelje s kojima sam išla u osnovnu školu Tinjan. Dane smo provodili igrajući nogomet, te druge, uglavnom muške igre i zanimacije. U razredu sam uvijek bila najviša, zbog toga su padali razni nadimci, a kako su mi roditelji sportskog duha, dali su me u sport - s 12 godina počela sam trenirati tenis, no brzo sam odustala. Tereni za trening bili su predaleko, a roditelji me nisu imali vremena čekati - istaknula je Samanta.

Umjesto tenisa počela je trenirati odbojku.

- Nedaleko od kuće cure su trenirale odbojku te sam s 13 godina krenula s njima na treninge, a kao najvišu i bez koordinacije, stavili su me na srednjaka. Iskreno, nisam bila previše oduševljena odbojkom, očajavala sam kada je bilo vrijeme za trening. Krenula sam igrati u Svetom Lovreču, a onda sam s trenerom promijenila klub i otišla u Poreč. U srednjoj školi zaigrala sam za Pazin, a onda sam sa 16 godina otišla u Rijeku. Bila sam nekako spremna za tu avanturu iako sam znala da me čeka teško razdoblje, mijenjanje razreda te kluba i samostalni život podalje od roditelja - rekla je Samanta.

U svlačionici s Piccinini

U Rijeci ju je dočekala sjajna ekipa.

- Osvojile smo kup, prvenstvo, Interligu te ušle u osminu Lige prvakinja. Ja? Nisam ni jednoj pobjedi ništa pridonijela! Jako sam malo igrala, možda pokoji set, što je bilo logično. Cure su bile predobre, a ja užasno puno nivoa ispod njih. Nisam znala dobro dodati ni \"čekić\". Tako je nekako bilo i godinu poslije, samo što sam dobila malo veću minutažu. Posljednje dvije godine u Rijeci igrala sam u prvoj postavi i u te dvije godine bila sam proglašena najboljim serverom, srednjim blokerom i napadačem hrvatske lige, a osvojila sam najviše bodova u Interligi.

Uglavnom je igrala na mjestu srednjaka.

- Da, sve do nekoliko posljednjih mjeseci kada je klupa postala \"tanka\" pa me trener Igor Lovrinov stavljao na različite pozicije. Pokušala sam zaigrati dijagonalu i jako mi se svidjela ta pozicija.

Lovrinov je danas izbornik reprezentacije, kakav ste imali odnos?

- Svašta smo si priredili, alergičan je na kašnjenja, a jedva sam se navikla na profesionalizam i na dolaske pola sata ranije. Bilo je tu raznoraznih dogodovština, međutim, izgradio me kao igračicu - istaknula je.

I onda put u Italiju, u Chieri...

- Igrala sam Challange cup s Rijekom i tu me primijetio jedan menadžer koji je predložio da pokušam u Italiji kao dijagonala. Rekla sam - zašto ne! Kada sam stigla u Italiju bila sam jako zadovoljna vidjevši kako se radi i koliko se pažnje posvećuje sportu. Jezik sam razumjela, ali ga nisam baš najbolje govorila. Međutim, savladala sam ga vrlo brzo. Bila sam u klubu u kojem je bilo dosta starijih i iskusnih igračica i to me veselilo. Bile su mi dodatni motiv za rad, a i pomagale su mi - rekla je Samanta.

Svlačionicu je dijelila s ikonom talijanske ženske odbojke Franceskom Piccinini.

- Odlična i pozitivna cura, pomagala mi je i sretna sam što i ove godine dijelimo istu svlačionicu u Modeni - rekla je Samanta.

Modena je barem bliže kući.

- Da, ali to ne znači da ću više ići doma. Imam sve popunjene vikende, a to što sam bliže znači da će me moći posjećivati prijatelji i rodbina. U Modeni ću živjeti sama, ali odmah do mene stanuju druge cure iz kluba, kao i Danijela Anđelić. S njom sam igrala u Rijeci, uvijek je lakše kada imaš nekoga svog. Ona isto igra dijagonalu, ali mislim da tu neće biti nikakvih problema. Ambicije kluba su plasman na završni turnir talijanskog prvenstva - rekla je Samanta.

Kao mala pomagala je roditeljima.

- Mama mi se bavi ugostiteljstvom, ima konobu \"Danijeli\", a tata pilanu i bavi se proizvodnjom klupa. Kao djevojčica pomagala sam svojima, sada više nemam vremena. Roditelji su me stalno podupirali i bili tu kada je bilo najteže, neizmjerno sam im zahvala. Danas kažu: Ponosni smo na tebe - istaknula je.

Brat i sestra također se bave sportom.

- Nikolina ima 13 godina, visoka je 180 centimetara i isto trenira odbojku. Počela je kao i ja u Svetom Lovreču, počela je na srednjaku, a sada igra dijagonalu za Pazin. Trenira već pet godina i ima vrlo dobru tehniku koja je meni veliki nedostatak. Ima dobru podlogu i bude li ustrajna u radu, jednog dana bit će dobar igrač. Donald ima 11 godina, trenira košarku u Pazinu. Pun je sportskog duha, čak je suze pustio nakon našeg poraza protiv Njemica - rekla je Samanta.

Ljubav? Jaka je... prema pivu!

Još je pod dojmovima Europskog prvenstva.

- Bila sam iznenađena koliko je ljudi pratilo EP. Kada sam krenula s odbojkom, divila sam se baš ovim curama s kojima sam sada zaigrala na EP-u: Poljak, Ušić, Jerkov, Popović, Topić... Nisam mislila da ću dobiti toliku minutažu, međutim, cure su bile dosta umorne od puta i utakmica. Sretna sam što sam imala mogućnost trenirati s tim curama koje su vrhunske i koje igraju u najboljim klubovima u Europi. Zahvalna sam što mi je trener dao povjerenje i poveo me kao najmlađu na EP. Bilo je to jedno veliko iskustvo za mene. Nadam se da sam opravdala to povjerenje - rekla je Samanta.

Što najviše voli raditi u slobodno vrijeme?

- Volim zaigrati tenis ili pročitati nekakvu knjigu.

Imate li vozačku dozvolu?

- Položila sam ovo ljeto prije odlaska u reprezentaciju. Dolazim u Italiju kao mlad i neiskusan vozač.

Gode li vam usporedbe s Barbarom Jelić?

- Drago mi je što me uopće uspoređuju s njom. Međutim, preda mnom je još puno rada i truda da bih se približila takvoj razini igračice.

Ljubav?

- Ljubav je dosta širok pojam. Postoje razne vrste ljubavi, ljubav prema hrani, prema pivu, prema putovanjima. Zasad je ova prema pivu najjača, ha, ha! Nemam vremena za ozbiljnu vezu jer sam poput kofera, stalno u pokretu - zaključila je Samanta.

>> Samanta Fabris iz Pazina nova je Barbara Jelić

>> Svi samo pričaju o Samanti Fabris, ona će nas odvesti na OI

Ključne riječi

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije