Anki Boki (86) već je tri godine adresa u Domu za starije i nemoćne osobe u Drinskoj ulici u Osijeku. Dane provodi baš kao i kod kuće.
– Igramo se domaćica, malo spremamo, peremo prozore, što stignemo – opisuje ona. Na svoju je sobu čekala punih pet godina. Predbilježila se za apartman, ali u njemu nije bilo mjesta. Brže je do kreveta stigla Savka Lukenda (87) – za godinu dana.
– Nedostajali su mi kosilica i motika jer sam kod kuće sve sama radila. Ali ne bih se vratila u svoj Čepin ni da mi ga poklone – kaže je Savka. Pridružila joj se nedavno i prijateljica s kojom se druži punih 50 godina.
Približno 1000 osoba trenutačno čeka ulazak u ovaj županijski dom, koji ima 360 kreveta. Proširivanja nisu u planu.
– Mjesto u domu čeka se od tri do pet godina. Nažalost, 20 posto ih to ne doživi – kaže Dragomir Lončarević, ravnatelj Doma. Mnogi se prijavljuju i po principu "ako mi zatreba", a kada ih pozovu, žele još malo ostati kod kuće.
– Teška su vremena, a mirovine su danas jedini siguran izvor prihoda pa roditelji često pomažu nezaposlenoj djeci – nastavlja naš sugovornik.
Znalo ih je "u redu" za smještaj biti i do 1500, no umirovljenike su uplašile informacije o mogućim poskupljenjima. Život u jednokrevetnoj sobi stoji 2051 kunu, u dvokrevetnoj 1860, a u apartmanu 2300 kuna na mjesec. Cijena je stacionara 2375 kuna. Ta se svota dobije kada se uračuna 40 posto državne subvencije.
– Odustane li se od subvencioniranja, stacionar će stajati 3800 do 4000 kuna – izračunava ravnatelj. Cijene nisu mijenjali, dodaje, od 2006. godine, kada su narasle 50-ak kuna.
– Nadamo se da drastičnijih poskupljenja neće biti, a ako se i dogode, da će prijelaz biti razuman – govori Lončarević. Vjeruje da se ništa neće mijenjati do konca godine, a što će biti nagodinu, neizvjesno je.
– Sigurno se nikoga neće izbacivati, vjerujem da će se država pobrinuti za one koji, u slučaju većih poskupljenja, neće moći namiriti razliku – kaže.
Režije i sve obveze, ističe, uredno podmiruju jer si ne mogu dopustiti da budu gubitaši.
A na hodnicima i u sobama uvijek je veselo. Julijana Ćosić (slika gore lijevo) na pragu je 90., ali glas je još služi pa ga pusti i zapjeva u društvu kolege harmonikaša.
– Pjevamo po stacionaru i sobama, dobijemo i sok – smješka se Julijana.
sigurno je sigurno,treba mjesto upisati odmah u vrticu!i predati papire za mirovinu!