U Memorijalnom centru Domovinskog rata u Vukovaru, smještenom u prostorima bivše vojarne 204. vukovarske brigade, prikazana su oružja koje su borci koristili u Domovinskom ratu.
Osim postava na kojima su prikazani detalji bitke za Vukovar, srpskih koncentracijskih logora Stajićevo i Begejci, jedna postava posvećena je isključivo pješačkom naoružanju korištenom u Domovinskom ratu.
Uz naoružanje ručne izrade, većinom se koristilo oružje proizvedeno u tadašnjoj Jugoslaviji za potrebe JNA, ali borilo se i s oružjem iz Drugog svjetskog rata, lovačkim oružjem, ručnim bacačima granata i raketa, bombama i priručnim eksplozivnim napravama, koristile su se čak i "bojler-bombe", koje su se ručno izbacivale iz poljoprivrednih aviona.
Ipak, općeniti dojam je bio da se bitka za Vukovar ipak vodila s jurišnom puškom, tzv. kalašnjikovom kao osnovnim pješačkim naoružanjem, te Zoljom i Osom, kao ručnim oružjem za uništavanje oklopa.
Od pješačkog oružja kojem je porijeklo JNA, standardno pješačko naoružanje bilo je ono kalibra 7,62x39, a koristilo se u jurišnoj pušci M70 u raznim inačicama (AB, AB2), rumunjskom PM md. 63/65 i ostalim kalašnjikovima različitih proizvođača, ali i u popularnoj poluautomatskoj puški "papovki" M59/66 te puškomitraljezu M72/M72A, koji je vrlo sličan kalašnjikovu.
Jedno od najbitnijih oružja bila je i M80 zolja, jednokratni laki protutenkovski raketni bacač, promjera 64 mm, što je otprilike presjek manje PVC odvodne cijevi.
