Rođen je 24. veljače 1944. u njemačkom Ebersbachu, a diplomirao je na zagrebačkom Pravnom fakultetu 1970. godine. Od 1972. do 1978. obnašao je dužnost člana Izvršnog komiteta CK SKH.
Radio je kao direktor Političke škole SKJ "J. B. Tito" u Kumrovcu, a od 1986. do 1989. kao član Predsjedništva CK SKJ zajedno sa slovenskim članovima zagovarao je politički pluralizam.
Nakon što je u prosincu 1989. izabran za predsjednika SKH, najavio je prve, demokratske višestranačke izbore u Hrvatskoj 1990. na kojima je izabran u Zastupnički dom Sabora. Zaslužan je i za mirni prijenos vlasti na tada pobjednički HDZ.
Na parlamentarnim izborima 3. siječnja 2000. koalicija SDP-a i HSLS-a osvojila je većinu zastupničkih mjesta u Saboru, pa je Ivica Račan postao predsjednik hrvatske vlade.
Tri godine kasnije SDP je na parlamentarnim izborima postao najjača oporbena stranka, a Račan je na SDP-ovoj konvenciji u svibnju 2004. ponovno biran za predsjednika stranke.
Liječnici su 31. siječnja 2007. otkrili da bolovi u ramenu koje je Račan neko vrijeme trpio nisu posljedica "smrznutog ramena", nego je u pitanju maligni tumor. Račan je 11. travnja, nekoliko tjedana prije smrti, podnio ostavku na mjesto predsjednika SDP-a.
