FOTO Znate li koje je krsno Milanovićevo ime? Baka ga je potajno krstila, Primorčev otac bio je policajac: Evo kako su se mijenjali
Stvari su se iskristalizirale. DIP je obradio 99,88 posto biračkih mjesta. Zoran Milanović osvojio je 49,10 posto glasova. Iako su mu izlazne ankete predviđale pobjedu već u prvom krugu, pobjeda mu je u prvom krugu izmakla. U drugi krug će s Draganom Primorcem koji je osvojio 19,35 posto.
Zoran Milanović rođen je 1966. u Zagrebu. Njegovi su preci podrijetlom iz Rame, ali su se u 18. stoljeću doselili isprva u okolicu Livna, a potom u Glavice pokraj Sinja. Otac Stipe u vrijeme komunizma bio je moćan partijski dužnosnik. Iako je bio pravovjeran komunist, Stipe Milanović nije u vrijeme Jugoslavije mogao dobiti visoke dužnosti na razini republike zato što je bio dobar s Mikom Tripalom i prijatelj s braćom Veselica. Stipe Milanović devedesetih se učlanio u HDZ i u nekim tekstovima branio dr. Franju Tuđmana od napada iz oporbe i sindikata
Baka Marija Matasić odnijela je Zorana Milanovića bez znanja njegovih roditelja na krštenje u crkvu sv. Petra i Pavla. Krsno mu je ime Marijan. Obitelj Stipe Milanovića, Zoranova oca, do 1970. živjela je na Knežiji, nakon čega su dobili novi stan i preselili se u Nalješkovićevu ulicu 39 na Trnju. Kao dječak Zoran Milanović vrlo je rano dobio nadimak Basta, koji ga je pratio sve do fakulteta. Bio je odličan učenik, ali temperamentan
Milanović se u svojem kvartu često tukao s ostalim dječacima i “markirao” s nastave. Dobro je igrao nogomet i košarku, a bavio se i boksom. Srednju školu upisao je 1981., i to u Centru za upravu i pravosuđe (CUP). Kolege iz srednje škole sjećaju ga se kao elokventnog i inteligentnog dečka koji nije štrebao i koji se izjašnjavao kao ljevičar. U to vrijeme Milanović je, poput ostalih iz svoje generacije, slušao glazbu tzv. novog vala – Azru, Idole, Električni orgazam... Izlazio je uglavnom u Zebru (Kulušić), kultni zagrebački klub. Pravni fakultet upisao je 1985., potom je otišao u JNA na odsluženje vojnog roka
Godine 1991. upoznao je Sanju Musić koja će mu poslije postati supruga. Nakon studija dobio je mjesto pripravnika na Trgovačkom sudu u Zagrebu. 1993. je dobio posao u Ministarstvu vanjskih poslova. Godine 1994., kao pripadnik OESS-a, otišao je u Nagorni Karabah u Azerbajdžanu
Dvije godine poslije, 1996., imenovan je savjetnikom u hrvatskoj misiji pri NATO-u i EU u Bruxellesu, gdje je radio četiri godine. Dok je bio u misiji, Milanović je završio poslijediplomski studij europskog i komparativnog prava, a njegova supruga Sanja magistrirala je na frankofonskom sveučilištu Universite Libre de Bruxelles
Milanovići su u Bruxellesu dobili i prvoga sina Jakova. Krajem 1999. vratili su se u Zagreb, a Milanović je postao član SDP-a. Nakon što je SDP izgubio izbore 2003., Milanović je odlučio napustiti MVP i prihvatiti poziv Ivice Račana da se angažira u radu stranke
Dragan Primorac, liječnik, pedijatar, genetičar i forenzičar, profesor na američkim sveučilištima Penn State University i University of New Haven te Medicinskim fakultetima Sveučilišta u Splitu, Sveučilišta u Osijeku i Sveučilišta u Rijeci, rođen je 7. lipnja 1965. u Banjoj Luci.
Otac mu je bio policajac pa se obitelj selila. Tako su se iz Banje Luke prije Draganova polaska u školu preselili u Split, u kvart Sućidar, gdje provodi djetinjstvo. U Splitu je završio osnovnu i srednju školu, i diplomirao na Medicinskom fakultetu 1991. godine. Te godine odlazi u Sjedinjene Države na Sveučilište Connecticut, Medical School, gdje se obrazovao iz područja genetike i forenzike. U Zagrebu je 1997. na Medicinskom fakultetu obranio doktorsku disertaciju. U SAD-u se stručno usavršavao u nekoliko laboratorija, forenzičkih centara, bolnica i policijskih akademija
Juniorski je taekwondo prvak bivše države. Trenirao je u pomlatku splitskog Hajduka, te u AK "Split 80". U svojoj bogatoj karijeri susretao se i surađivao je a brojnim poznatim ličnostima iz znanosti, sporta, umjetnosti
Draganu Primorcu bit će ovo drugi put da se kandidira Pantovčak. Prvi put se okušao 2009., ali nije prošao prvi krug. Jedan je od utemeljitelja analize DNK u sudskoj medicini u Hrvatskoj. Bio je dugogodišnji član Vladina ureda za poginule i nestale, sa svojim timom identificirao je žrtve iz masovnih grobnica iz Domovinskog rata
Ukupno je objavio oko 300 znanstvenih radova, kongresnih priopćenja te 30-ak knjiga i poglavlja u knjigama, a do sada je citiran više od 8870 puta. U Sanaderovoj vladi bio je ministar obrazovanja. Počasni je građanin u pet gradova u Hrvatskoj i inozemstvu
Dobitnik je više od 20 međunarodnih nagrada i odličja, nositelj nekoliko počasnih doktorata. Godine 2015. zbog iznimnih doprinosa u razvoju hrvatske i svjetske znanosti odlikovan je odličjem Reda Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića, 5. listopada 2015. godine biva nagrađen Državnom nagradom za znanost, a 17. lipnja 2018. godine odličjem "Red Ante Starčevića" za sveukupni dosadašnji rad te iznimno uspješno promicanje međunarodnog položaja i ugleda Republike Hrvatske na području znanosti, obrazovanja i politike
