FOTO Ovo su najveća marijanska svetišta u Hrvatskoj: Na Veliku Gospu pokrene se rijeka hodočasnika
Na blagdan Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo ili Veliku Gospu, svakog 15. kolovoza, pokrene se rijeka hodočasnika, pa je Velika Gospa, uz Sve Svete, najmigrantskiji blagdan u Crkvi, kada se posjećuju marijanska svetišta diljem Hrvatske. Svaka biskupija, u pravilu, ima svoje biskupijsko marijansko svetište, a među najvećima i najpoznatijima u nas su ona u Mariji Bistrici, na Trsatu, u Sinju i Aljmašu.
No, premda je Velika Gospa najveći Marijin blagdan u crkvenoj godini, budući da Crkva od pamtivijeka slavi Blaženu Djevicu Mariju, tijekom godine Crkva slavi trinaest marijanskih svečanosti. Tri su najvažnija datuma: 1. siječnja - Svetkovina Svete Bogorodice Marije, 15. kolovoza – Uznesenje Djevice Marije na nebo ili Velika Gospa te 8. prosinca - Bezgrešno začeće Blažene Djevice Marije.
Slijede zatim dva važna datuma, onaj 8. rujna kada se slavi rođenje Blažene Djevice Marije ili Mala Gospa te 31. svibnja kada je Pohođenje Blažene Djevice Marije. Uz te blagdane su i četiri obvezna spomendana: 22. kolovoza - Spomen Blažene Djevice Marije Kraljice, 15. rujna - Spomen Blažene Djevice Marije Žalosne, 7. listopada - Spomen Blažene Djevice Marije od Svete Krunice i 1. studenog - Prikazanje Blažene Djevice Marije.
Crkva slavi i tzv. četiri neobavezna spomendana: 11. veljače - Spomen Majke Božje Lurdske, Bezgrešno Srce Marijino (subota nakon svetkovine Presvetog Srca Isusova), 16. srpnja - Spomen Majke Božje Karmelske te 5. kolovoza - Posveta bazilike Majke Božje Velike. Sve to govori o velikoj važnosti Majke Božje u životu hrvatskih vjernika, kojoj su posvećene mnoge crkve diljem Hrvatske, a koje će osobito biti posjećene i za ovoga blagdana Velike Gospe.
Hrvatski sabor 1710. godine čini zavjet da će u crkvi Blažene Djevice Marije podići dostojan glavni oltar, a 1715. ispunjava taj zavjet i daje urediti veliki glavni oltar. Crkva je proširena i 1731. posvećena Majci Božjoj Snježnoj. Današnja župna crkva građena je između 1879. i 1882. prema nacrtu bečkoga arhitekta Schmidta, a pod nadzorom njegova učenika Hermana Bolléa.
Za vrijeme gradnje uoči blagdana Uznesenja Marijina izbio je požar u kojem je oštećena cijela unutrašnjost crkve, osim velikoga oltara i čudesnog kipa Majke Božje. Novi je oltar posvećen 1883. godine.
Trsat i Nazaret povezani su predajom o nazaretskoj kućici Svete obitelji, koju su iz Nazareta u Trsat 10. svibnja 1291. prenijeli anđeli. Tu se, kako kaže predaja, zadržala do 10. prosinca 1294. kada su je anđeli prenijeli u Loreto kraj Ancone, gdje se i danas nalazi. U pozadini ove priče, dobrim dijelom znanstveno provjerene, trgovina je relikvijama iz Svete zemlje, raširena u doba križarskih ratova.
O gradnji crkve na Trsatu razmišljao je Nikola IV. Frankopan, a gradnju je započeo njegov sin knez Martin Frankopan, dozvolom pape Nikole V., zavjetujući se franjevcima obvezom gradnje crkve i franjevačkog samostana 1453. godine, na mjestu gdje se prema legendi nalazila Bogorodičina kućica.
SINJ
Godine 1715. u kolovozu napao je serasker Mehmed-paša Ćelić sa 60.000 vojnika na sinjsku tvrđavu. Franjevci prenesu Gospinu sliku u tvrđavu u crkvu sv. Mihovila. Sedam stotina branitelja odbiše predati grad Turcima, poručivši im da će ga braniti do posljednje kapi krvi. Turske čete 7. i 8. kolovoza popale Sinj te počeše lumbardama i topovima rušiti tvrđavu.
Ali, dok su se raspuknute zidine mjestimice počele odvaljivati, lice se Majke Božje, pričali su očevici, počelo mijenjati. Pred neprijateljima se počela pojavljivati Bijela Gospođa koja im je ulijevala strah. I kad se činilo 14. kolovoza da će tvrđava i posada u njoj biti uništena u najžešćem jurišu o podne, tursku vojsku spopade neprotumačiv, iznenadan i strahovit strah, a i naglo masovno umiranje.
Aljmaška crkva prva je bila na meti četničkih granata. Rušili su je u više navrata. Prvi put 19. rujna 1991. gađali su pročelje topovskim i tenkovskim granatama, tri dana poslije pogođen je zvonik, koji je potpuno srušen 26. travnja 1992., a 12. srpnja 1992. uništen joj je strop, razbijeni oltari, kipovi i preostali namještaj. Dan uoči Velike Gospe 1993. crkva je sravnjena sa zemljom. Ostao je stršati samo jedan ugao. Gospin kip nitko nije vidio.
Međutim, u neobičnim okolnostima 1992. u ruševinama crkve pronađen je oštećeni Gospin kip i prenesen u Osijek. Nakon završetka Domovinskog rata vraćaju se mještani i njihova Gospa, a 1999. prihvaća idejni nacrt zagrebačkih arhitekata Maje Furlan Zimmerman, Ive Gajšak i Mirka Buvinića za gradnju nove crkve, čija je gradnja dovršena 2003.
GORICA
Svetište Majke Božje Goričke, najveće u Krčkoj biskupiji, i ove godine slavi 601 godinu. Svetište potječe iz XI. stoljeća, a nalazilo se u predjelu «Goričice» u današnjem Jurandvoru, odakle mu i naziv «Goričke».
ILAČA
Marijansko svetište Gospe "na Vodici" odobrio je biskup Josip Juraj Strossmayer, a svake godine proslava svetkovine Velike Gospe u Ilači okupi desetak tisuća vjernika iz Hrvatske i inozemstva.
KRASNO
Župna crkva Gospe od Krasna poznato je proštenište posvećeno Majci Božjoj, a nekada je svetište Majke Božje od Krasna na Velebitu bilo najjače marijansko proštenište u Hrvatskoj, posjećenije od Marije Bistrice i Trsata.
PEĆNO
Selo u samom središtu Žumberka, gorja nedaleko od Zagreba, u sklopu grkokatoličke Križevačke biskupije, koje na Veliku Gospu okuplja vjernike zapadnog i istočnog crkvenog obreda.
POJIŠAN
Štovanje Marije Bogorodice s Pojišana trajno je urezano u splitsku memoriju, što se očitovalo kroz stoljeća splitske povijesti. Glavno je slavlje na Veliku Gospu 15. kolovoza, kad se ikona Marije Hraniteljice u srebrnom prijestolju ujutro donosi u katedralu.
REMETE
Remete su glavno marijansko svetište grada Zagreba i nakon Marije Bistrice drugo po važnosti u središnjoj Hrvatskoj. Gospa Remetska nosi naslov "Najvjernija Majka Odvjetnica Hrvatske Presveta Djevica Remetska" i molili i utjecali brojni hrvatski vladari.
ZADAR
Na Veliku Gospu Zadrani hodočaste u župsku crkvu Gospe Lurdske u naselje Arbanase, koje je ujedno i svetište Gospe Arbanaške. Legenda kaže kako je nazaretska kućica s Trsata prenesena u Arbanase pa onda u Loreto.
