Udaljen svega 600 metara od Dubrovnika, ovaj mistični, šumoviti otok pruža savršeni bijeg od gužvi stare gradske jezgre. Od Gradske luke Dubrovnik lako je dostupan kratkom vožnjom trajektom od 20 minuta, a uz bogatu vegetaciju, dom je i brojnim paunovima i zečevima koji su simbol otoka.
Prema jednoj od njih, engleski kralj Rikard Lavljeg Srca spasio se brodoloma na povratku iz križarskih ratova 1192. godine upravo na obalama Lokruma. U znak zahvalnosti, obećao je izgraditi crkvu na otoku, ali na molbu građana Dubrovnika, crkva je ipak sagrađena u gradu.
Na otoku su oni osnovali opatiju i samostan, no francuska vojska ih je protjerala 1808. godine. Prije nego što su napustili otok, prema predaji, Benediktinci su ga prokleli zbog prisilnog odlaska – čime je otok zauvijek ostao bez vlasnika.
Zacijelo bi legenda, uz koju se vezuju neke smrti i nezgode među domaćim predlagateljima prodaje i vlasnicima, izblijedjela u svojoj prijepornosti da nije bilo tragedija koje su pogađale obitelj austrijskoga cara i hrvatskoga kralja Franje Josipa I., kojoj su neki članovi bili i vlasnici Lokruma.
Smaknuće careva brata, nadvojvode Maksimilijana u Meksiku, ubojstvo njegove žene Elizabete na Ženevskom jezeru i samoubojstvo njegova sina i prijestolonasljednika Rudolfa u Mayerlingu svojim su krvavim kolopletom legendu učvrstili u pamćenju, prevukavši otokom mračnu sjenu.
Dubrovčani nerijetko savjetuju da se s ovog otoka ne uzima doslovno ništa, čak ni otpali list ili pero pauna. Vjeruju da će sve što se uzme s otoka novom vlasniku donijeti nesreću.