Ptičica, Kraljević, Anđeo savijenih nogu, Čovjek iz naroda... samo su neki od nadimaka jednog od najboljih driblera, ali i igrača koje je brazilski nogomet ikada imao. Njegovo je ime Manuel Francisco dos Santos, a u svijetu je poznatiji pod nadimkom Garrincha.
Garrincha (ptičica) je jedan od onih igrača za koje se u ranoj mladosti ni u snu nije moglo pretpostaviti da će biti vrhunski nogometaši. Manuel Francisco dos Santos rođen je s toliko tjelesnih mana da je zapravo bilo pitanje hoće li uopće normalno hodati, a kamoli igrati nogomet ili se baviti nekim sportom. Kada je 28. listopada 1933. godine došao na svijet u brazilskom gradiću Pau Grande, u okrugu Magé države Rio de Janeiro, imao je oštećenje kralježnice, savijene noge, od čega je lijeva noga bila čak šest centimetara kraća od desne.
Teško djetinjstvo
Uz takve predispozicije nijedan nogometni skaut nije ga ni pogledao iako je kao dječak nastupao za lokalni klub Pau Grande, i to vrlo uspješno. Njegovi se dječački driblinzi i prodori po krilu i danas pamte.
Treba reći da mladi Garrincha osim tjelesnih oštećenja i mana ni u okolini nije imao preduvjete za uspjeh i sportsku karijeru. Njegov je otac, naime, bio teški alkoholičar, a ta zla kob očinskog naslijeđa pratit će i samog Garrinchu kroz cijeli život i, nažalost, odvesti u preranu smrt. Umro je 1983., u 49. godini.
Ozbiljnim profesionalnim nogometom počeo se baviti tek kao dvadesetogodišnjak, u vrijeme kada je već bio oženjen i postao ocem. Čelnici Botafoga odlučili su ga angažirati jer su prepoznali njegove vještine, no htjeli su biti sigurni da je dovoljno zreo da se profesionalno bavi nogometom.
Heroj Botafoga
Svoj prvi ugovor s Botafogom potpisao je 1953. godine i već u prvoj sezoni, točnije na prvim treninzima, pokazao je svoje gotovo natprirodne vještine. Nitko do danas nije uspio driblati tako dobro kao svojedobno Garrincha.
Na prvom treningu tadašnjem standardnom obrambenom igraču brazilske reprezentacije Niltonu Santosu prodao je nekoliko tunela pa je ovaj sam inzistirao da se Garrinchu pozove u nacionalnu vrstu.
Nakon toga je za momčad rezervi u trening utakmici zabio pet komada, a kada je prebačen u prvu momčad Botafoga u debiju protiv Bonsucessoa 19. srpnja 1953. godine, Garrincha je postigao hat-trick! Toga dana rođen je heroj Botafoga.
Unatoč odličnim igrama u dresu Botafoga i preporuci samog Niltona Santosa, Garrincha se ipak u svojim počecima profesionalne karijere nije uspio nametnuti u prvoj momčadi brazilske reprezentacije.
Prejaka konkurencija
Na njegovoj poziciji u to je vrijeme igrao gotovo nedodirljivi Julinho, pa Garrincha nije pozvan u reprezentaciju koja je nastupala na Svjetskom prvenstvu 1954. godine.
Bez obzira na to, Garrincha se nije pokolebao i nastavio je s fantastičnim igrama u dresu Botafoga i na njegovim krilima klub je došao do naslova prvaka Brazila 1957. godine. Garrincha je u 26 nastupa postigao 20 pogodaka i postao drugi strijelac brazilskog prvenstva, što ga je lansiralo u nacionalnu momčad za nadolazeće Svjetsko prvenstvo.
Taj trenutak može se okarakterizirati kao početak razdoblja vladavine Garrincha-Pele.
Ipak, nije sve išlo tako glatko. Garrinchina zaigranost i sklonost driblinzima koji su protivničke igrače dovodili do ludila umalo su ga koštali nastupa na Svjetskom prvenstvu 1958. godine.
U utakmici protiv Fiorentine u Italiji, mjesec dana prije početka svjetskog prvenstva, Garrincha je postigao jedan od svojih najpoznatijih pogodaka uopće kada je predriblao četiri igrača Fiorentine, a zatim i golmana. A onda, umjesto da uputi loptu u praznu mrežu, Garrincha je pričekao da se jedan od obrambenih igrača Fiorentine vrati, pa ga je još jednom predriblao i tek tada postigao pogodak.
Kompletna klupa, ali i suigrači htjeli su u trenucima beskrajnih driblinga iz kože iskočiti, no Garrincha je ipak poentirao.
Ta ga je ekshibicija koštala nastupa u prva dva kola svjetskog prvenstva, no izbornik Vicente Feola odlučio ga je gurnuti u vatru u utakmici protiv SSSR-a koji je slovio za jednog od favorita prvenstva. Bio je to debitantski nastup Garrinche u žutom dresu Brazila na svjetskom prvenstvu, no ne samo njegov. Uz Garrinchu u toj je utakmici prvi nastup zabilježio i Pele.
Dva naslova prvaka svijeta
Feola se odlučio za napad na protivnika od prve minute, a taj je pristup urodio plodom. Garrincha i Pele u prvih su nekoliko minuta imali tri stopostotne šanse, a u povijest svjetskih prvenstava početak utakmice protiv Sovjeta postao je poznat kao “najbolje tri minute nogometa svih vremena”.
Brazil je na kraju slavio s 2:0. Momčad je došla do finala, a tamo je u utakmici protiv Švedske Garrincha ponovno pokazao zašto je jedan od najboljih igrača svih vremena.
Zanimljiva je činjenica što je Garrincha svoj hendikep, šest centimetara kraću lijevu nogu, izvrsno koristio kod driblanja, bio je nepredvidiv i gotovo nezaustavljiv. To posebno vrijedi za tu finalnu utakmicu.
Švedska je, naime, vodila 1:0, a onda je “ptičica” stupila na scenu. Prošao je po krilu, braniča poslao po ćevape nekoliko puta i nepogrešivo dodao Vavi koji je postigao izjednačujući pogodak. Gotovo istu stvar napravio je Garrincha nešto kasnije, a Vava je ponovno bio strijelac i donio Brazilu naslov prvaka svijeta.
Garrincha je proglašen za jednog od najboljih igrača turnira te je izabran u prvu jedanaestoricu prvenstva. Nakon tog prvenstva Garrincha je počeo pretjerivati s alkoholom, a posebno nakon smrti oca, kroničnog alkoholičara koji je od alkohola i umro. Uslijedili su i obiteljski problemi jer je Garrincha, u vrijeme kada mu je supruga rodila peto dijete, imao aferu s lokalnom djevojkom koja je također ostala trudna.
Ipak, još jedan bljesak genijalnog nogometaša uslijedio je na svjetskom prvenstvu 1962. godine, na kojem je Garrincha došao u prvi plan jer se Pele ozlijedio. Garrincha je praktički vodio momčad Brazila do trijumfa, posebno u utakmicama protiv Engleske i Čilea, u kojima je postigao četiri pogotka. Nakon golova Čileu, naslovnice su prštale napisima: S kojeg je planeta Garrincha? U finalu protiv Čehoslovačke Garrincha je igrao pod temperaturom, no Brazil je dobio 3:1, a on je proglašen najboljim igračem prvenstva.
Na žalost, genijalnost s terena nije ga krasila izvan njega. Problemi s alkoholom prerasli su u tragediju. U jednoj prometnoj nesreći, vozeći pijan, ubio je punicu, što ga je dodatno bacilo u očaj.
Umro je 20. siječnja 1983. od ciroze jetre u Rio de Janeiru.
