Pasionirani uživatelji kriminalističkih romana Agathe Christie vjerojatno su primijetili kako se povremeno u pričama o Herculeu Poirotu pojavljuje Ariadna Oliver. Bliska je to Poirotova prijateljica koja je također spisateljica, ali i autorica vlastita detektiva, Hjersona. On je, pak, privatni istražitelj, Finac, umirovljen i dosta osebujnih navika.
U Švedskoj je prema njemu razvijena cijela serija koju se može gledati na kanalu Epic Drama. Glavni glumac Johan Rheborg (tumači lik Svena Hjersona) te Lisa James Larsson, jedna od dviju redateljica serije, ispričali su nam zašto ljudi toliko vole TV krimiće, od kojih neki od najboljih dolaze upravo iz Skandinavije.
Johane, vjerojatno ste imali problema tražeći šablonu ili neku prethodnu ulogu prema kojoj biste oblikovali Hjersona. Na čemu ste stvorili svoj lik?
Koristio sam činjenicu da je bio samotnjak, a neki su moji prijatelji upravo takvi. Uvijek nastojim da mi likovi koje tumačim dođu iznutra. Nastojao sam ga napraviti detektivom iz romana Agathe Christie tako da se zna dobro odjenuti. Iako introvertiran, u njemu je više buntovništva nego kod drugih detektiva. Pokušavao sam ga obdariti humorom i s puno emocija, ljubavi i igranja, ali da to ne otkriva cijelo vrijeme. Kako smo snimali, na kraju serije postalo mi je prilično jasno tko on zapravo jest.
Gdje bi Hjerson bio na popisu tradicionalnih detektiva, negdje između Poirota i Sherlocka Holmesa ili...?
Negdje između Killing Eve i Sherlocka. Ako očekujete nešto što je na razini mraka i depresije. Nemojte me pogrešno razumjeti, volim i malo depresivne televizije. Ali ovo nije nešto takvo, nego puno jače, ton je u skladu s bojama serije, sve je pojačano - kaže Lisa, a Johan dodaje: - Mislim da Hjerson ima neki vlastiti ton i zbog humora, a zbog velikog luka u odnosu između Hjersona i Klare te njihova prijateljstva puno lakše se povezuje s gledateljima zbog te pozadinske priče o njihovu odnosu. Ne znam gdje bih to sve smjestio, lakše je i pametnije od bilo kojeg drugog krimića, iako to jest pravi krimić.
- Nije se koristilo ništa iz knjiga. Izuzev tri rečenice, sve naše priče su samostalne i potpuno originalne. Sve što smo od spisateljice posudili je samo lik Hjersona i tri stvarčice koje o njemu znamo.
Možda se ti, Johane, možeš sjetiti koje su to...
Mislim da je to što je vegan, bisekusalan i što voli hladne kupke. I još voli mrkve, puno ih jede. Nema toliko toga o njemu u romanima. A i Finac je.
Serija je zanimljiva u kontekstu tradicionalno jakih krimi-serija sa sjevera. Ima li sličnosti?
Rekla bih kako je ton sasvim drukčiji od drugih nordijskih drama. Tamno je komičan, vrlo živopisan i razigran, suprotno od nordijskog noira - kaže Lisa, a Johan ističe: - Vrlo je “nešvedski”. Sav je humor očito drukčiji jer nordijskom noiru, očito, manjka humora. Mislim da je to vrlo drukčija serija zbog humora i razigranosti.
Reagira li publika na seriju koja je u osnovi engleska, ali je i skandinavska onako kako ste očekivali?
- Znam kako je primljena u Švedskoj. Izgleda kao da se radi o jednoj od onih serija koje vam se počnu sviđati nakon što gledate više od jedne ili dvije epizode. Osobno sam je shvatila od trenutka kada počne uvod jer te uvodne riječi obavještavaju vas o tome kakvo će biti ozračje. Ljudima se jako sviđa odnos između Hjersona i Klare, sviđa im se i kako serija izgleda, ali je potrebno neko vrijeme da se sve uhvati i onda se ljudima serija počne jako sviđati. I nastavljaju je gledati. Kod Šveđana je stvar u tome, a mogu to reći jer sam napola Engleskinja, što vole biti konformisti. A kada nešto nije u skladu s njihovim očekivanjima, ostanu pomalo šokirani. Ali kad nešto prihvate, u to se zaljube. Stoga, ako očekujete Most ili neku drugu nordijsku noir seriju, bit ćete iznenađeni. Ali svidjet će vam se jer je odlična i svježa, ali i neočekivana. Ako išta znate o Agathi Christie ili ste gledali neku seriju snimljenu prema njezinu romanu, onda Hjersona ima smisla gledati od samog početka - kaže Lisa i objašnjava zašto su krimi-priče neumirući žanr na TV-u. - Možda zato što ima nešto sigurno u toj vrsti uzbuđenja koju ne dobijete gledajući vijesti svaki dan... Možete potpuno uroniti i osjetiti sve što takve serije nude. I u tome ćete biti maksimalno sigurni jer se radi samo o seriji. Žanr horora me ne zanima, ali iz ovog malog broja koji sam vidjela vučem nešto nevjerojatno katarzično, kao i golem strah, naravno, no opet znate da ste sigurni i to vam pruža onaj dobar osjećaj. A također je moguće da se ljudi zasite lakim komedijama i dramama.
Možda je to što kaže Lisa, da su to uzbudljive serije, da imaju puno emocija, pa se prepadnete, a otvoren je i prostor za istraživanje likova. Pritom, dobra kriminalistička serija mora biti i realistična u smislu kako likovi svladavaju te teškoće kroz koje prolaze, pa se možda pronađete misleći bih li ja to učinio i bi li to bio opasan potez. I onda sve to primijenite na sebe. Jer sa strahom živimo svaki dan u različitom formatu. Ne samo zbog onoga što se događa u Ukrajini. To je jedna stvar, a druga je kada noću šećete ulicom ili nešto tome slično, poput susreta s provalnikom, kako biste reagirali? Takve se serije poigravaju s našim strahovima, čini mi se.
Koju kriminalističku seriju posebno volite?
Osim Hjersona, rekla bih “Sherlock” Benedicta Cumberbatcha. Ali Hjerson je prvi! (smijeh) - kaže Lisa.
Fargo. Nije čisto detektivska, ali je moj apsolutni favorit u TV serijama jer je istodobno iznimno brutalna i duhovita, a puna je dobrih i čudnih likova. Ton serije drukčiji je od drugih nordijskih drama, tamno komičan, živopisan i razigran, suprotno od nordijskog noira, kaže redateljica
E to je problem modernoga filma. Nije bitna priča. Bitno je da je glavni lik gej ili vegan ili transrodan.