Iako je prvostupanjska, oslobađajuća haaška presuda Vojislavu Šešelju nije bezazlena, niti bi u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini trebali olako preko nje prelaziti. Ta presuda ima pozadinu koja ugrožava hrvatske nacionalne interese, kao i državne interese BiH, odnosno kad je riječ o tamošnjim Hrvatima i Bošnjacima. Niti je takva presuda pala s neba niti je ona hir nekog suca.
Da bi bilo jasno o čemu je riječ, valja se vratiti nekoliko godina unatrag, kada se pojavio dokument koji je potpisala grupa akademika Srpske akademije nauka i umetnosti, među njima Dobrica Ćosić i Ljubomir Tadić, čiji je sin Boris bio predsjednik Srbije. Taj je dokument bio upućen nekadašnjem srbijanskom premijeru Mirku Cvetkoviću, čiji je sadržaj otkriven 2011. godine. I kasnije je taj dokument nazvan “Memorandum 2”, kao nastavak “Memoranduma” SANU iz osamdesetih godina.
“Memorandum” SANU iz travnja 1986. bio je strateški dokument i program srpske inteligencije koji je trebao odrediti pravac rješenja srpskog pitanja u Jugoslaviji. U svom sadržaju nimalo nije odstupao od poznatog velikosrpskog programa “Načertanija“ Ilije Garašanina iz 19. stoljeće, a oslanjao se i na politički program četničkog ideologa Stevana Moljevića, kao i na Nacionalni i državni program Kneževine Srbije iz 1844. koji je također izradio Garašanin. Memorandum SANU, među ostalim, sadrži: granice Srbije nisu u skladu s etničkim sastavom i trebaju se prekrajati jer je Ustav iz 1974. nanio mnogo štete Srbiji zbog stvaranja autonomnih pokrajina Vojvodine i Kosova, kao i zbog “umjetnih” administrativnih granica koje ne predstavljaju “pravu” sliku; ugroženost srpskog naroda od strane drugih naroda unutar Jugoslavije: asimilacija, iskorištavanje, istjerivanja, nemogućnost izražavanja, marginalizacija u političkoj, ekonomskoj, kulturnoj i znanstvenoj sferi; jačanje antisrpskih snaga unutar Jugoslavije (Hrvati, Albanci); potreba za brzom akcijom kako bi se spriječilo propadanje Srbije i srpskog naroda. Zaključno, danas je više nego poznato kako je taj dokument imao dalekosežan utjecaj na razvoj nacionalizma u Srbiji, ali i izravan utjecaj na Miloševića koji je ideje iz “Memoranduma” pokušao provesti u djelo, i to antibirokratskom revolucijom i idejom o velikoj Srbiji koja je kasnije dovela do rata u Sloveniji, Hrvatskoj, BiH i na Kosovu.
“Memorandum 2” pak ima ove ciljeve: umanjiti odgovornost Srbije za počinjene zločine i razaranja, i optužnicama, tjeralicama i montiranim sudskim procesima protiv državljana BiH, Hrvatske i Kosova staviti je u ravnopravan položaj s državama u okruženju; odvratiti pažnju regionalnih i međunarodnih medija sa završnih procesa bivšim pripadnicima srbijanskog političkog, obavještajnog i vojnog vrha i političkog vrha Republike Srpske kojem se sudi u Haaškom sudu; susjedne države BiH, Hrvatsku i Kosovo dovesti u položaj da odustanu od tužbi najavljenih pred međunarodnim sudovima; pokajničkim akcijama dovesti Srbiju u jednak položaj sa stradalim i oštećenim državama iz okruženja; inzistirati na zatvaranju Haaškog suda i na suđenju Ratku Mladiću pred srpskim pravosuđem; destabilizirati vlade susjednih država, provocirati unutrašnje nezadovoljstvo i nemire i slabiti oštricu optužbi protiv Srbije; pomagati odcjepljenje Republike Srpske; inzistirati na konstitutivnosti Srba u Hrvatskoj, Crnoj Gori i Kosovu te izvršiti tranziciju srpskih zajednica u državama regije u unitarnu, svesrpsku zajednicu; zaustaviti odvajanje Vojvodine, spriječiti daljnju regionalizaciju Srbije i oslabiti djelovanje Islamske zajednice u Sandžaku.
Tko misli da su ove ideje samo luda šala srpskih akademika, taj očito ne shvaća dimenzije problema s kojima se Hrvatska suočava, i suočavat će se sve više. Baš kao i Bosna i Hercegovina.
Srpska inteligencija očito ima svoje ciljeve, potpomognuta i izvana. Varate se ako mislite da se Vučić odijelio od Šešelja. Sve je to ista igra, samo s podijeljenim ulogama. Srbija danas nema snage za nove ratove. Ali ako netko izvana odluči, ona opet može biti Pijemont nekog novog projekta. Što pak imamo u Hrvatskoj? Raspad sustava na svim razinama! Imamo isključivo borbu za nikad manji kolač državnog i lokalnih proračuna. Nema nikakve strategije, nikakvih proklamiranih zajedničkih interesa i politika. Sve se svelo samo na klanovske interese, na interese pojedinaca, na vidljivu “drpačinu”, na borbu za fotelje i moć. Kako je kolač sve manji, tako je bitka sve nemilosrdnija. Tko će to zaustaviti?
>> Zašto Haaški sud pušta zloduha iz boce?
Haag je ugrozio ugled prava, sudstva, tužiteljstva, izvrgao podsmjehu sve ono u što su mnogi naivno vjerovali. Hrvatska Šešelju ne treba davati značaj. On je naprosto - četnik. Međunarodnu zajednicu, UN, EK i svjetske moćnike i mirotvorce treba tražiti da objasne onu formulaciju o "Velikoj Srbiji kao političkom a ne zločinačkom projektu". Nije to sucu palo s neba. Taj "politički projekt" nije bio i ostao u nečijoj ladici nego je iza njegove provedbe ostao Vukovar, Škabrnja, Srebrenica,nebrojeni zločini i velika razaranja... To je ono na što Hrvatska mora skrenuti pozornost i tražiti objašnjenja. U ime zakona, prava, pravde...i povjerenja. I prvenstveno - žrtava!