stigle nakon završetka 33-dnevnog krvavog sukoba između
Hezbollaha i Izraela, velik dio posla na svojim je leđima ponio i
civilni sektor koji radi u okviru međunarodnih snaga UNIFILA.
Šefica sektora koji se brine o lokalnom
stanovništvu, koje još uvijek vida rane
srpanjskog rata, Zagrepčanka je Svjetlana Jović, koja bez imalo umora
jednu misiju zamjenjuje drugom, te uspješno dopire do
povjerenja lokalnog stanovništva.
Iako je situacija na jugu Libanona uvijek napeta, i visi između krhkog
mira i izvjesnog rata, Svjetlana koja se u Libanonu nalazi od početka
2008. priznaje da se i u tom dijelu svijeta osjeća sigurnom jer,
baš kao i drugdje, ističe, zbog neutralne hrvatske politike
i napora UN-a da zaštiti interese lokalnog
stanovništva, stekla je veliko poštovanje
libanonskih južnjaka, ali i lokalnih vođa Hezbollaha.
Mirnije nego drugdje
- Iako je uvriježeno mišljenje da je na jugu Libanona, zbog
Izraela s one strane granice i zbog Hezbollaha s ove,
strašno živjeti, moram reći, da je ovdje mirnije nego
drugdje! - kroz smijeh je započela Svjetlana.
Par Martina i Tomislav Golub iz Zagreba “traže
se” 15 godina
- Imamo svoju vojsku, libanonsku vojsku kao partnera, a i Hezbollah
dobro surađuje, tako da zaista radimo u potpunom miru. Kod lokalnog smo
stanovništva odlično prihvaćeni, a i Libanonci nas općenito
vole i žele da ostanemo što duže kako bismo im svojom
prisutnošću osigurali što više mira -
objašnjava Svjetlana, čija je misija u Libanonu,
naglašava, nenadano otišla u najboljem mogućem
smjeru: - Odnedavno sam preuzela posao zaštite djece i
njihovih prava, što me doista raduje. Naime, u svakom ratom
pogođenom području, pa tako i u Libanonu najviše
ispaštaju i stradaju djeca. U ratnim se vremenima najmanje
brige posvećuje djeci, dok se nakon rata sve usmjerava na obnovu.
Dakle, sva ona djeca, koja su čula, vidjela ili pak sudjelovala u ratu,
u sebi skrivaju strahovite traume koje će kad tad preuzeti i
uništiti njihov život. Osim s djecom, uspješno
radimo i sa ženskim grupama koje su prošle kroz traume rata
- objašnjava Svjetlana, čije je putovanje kroz misije počelo
još davne 1992.
Iskustvo s Kosova
- Kada je ICNN 1991. u Hrvatskoj tražio volontere, prijavila sam se i
počela raditi kao prevoditelj u sklopu pregovaračkog tima oko
povlačenja JNA iz Hrvatske koji je vodila Ljerka Mintas-Hodak. Na tom
sam poslu radila sve do 1992. kada je došao UNPROFOR i kada
su me poslali u Daruvar, gdje sam bila u timu koji je servisirao
ostatak UNPROFORA i druge organizacije. Kao član ekipe za
zaštitu ljudskih prava 1995. otišla sam u Ruandu,
a 1999. su me poslali na Kosovo - prisjeća se Svjetlana, napominjući
kako je ta misija bila jedna od najzahtjevnijih.
- Najveći izazov na Kosovu je bilo stvoriti pravnu državu na temeljima
koje smo zatekli. Naime, u to je vrijeme Milošević
još bio na vlasti u Srbiji, pa je on još uvijek
bio neprijatelj broj jedan. Osim toga, nad glavom smo imali i
Amerikance koji su nam diktirali tempo koji nije bilo nimalo blag.
Uglavnom, to je bila prva misija administrativnog, političkog, vojnog,
pa i humanitarnog karaktera UN-a, koja je bila objedinjena pod jednom
kapom i kao takva nimalo jednostavna. Dakle, vodili smo brigu o svemu,
i o skupljanju smeća sa ulica ali i o kompletnoj političkoj situaciji
koja je uključivala i tri novo osnovane partije, govori Svjetlana,
priznajući da unatoč naporima Kosovo pamti kao svoju
najljepšu misiju.
U Libanonu Svjetlana živi s majkom i kćeri: - Kći Iva je sa mnom bila i
na Kosovu, a moja majka nam se pridružila ovdje nedavno. Dobro je, a
time što smo zajedno puno nam je lakše. Mnogo je
Libanonaca studiralo u Hrvatskoj, pa i bivšoj Jugoslaviji
tako da i dan danas održavaju kontakte s našom zemljom, te i
nas doživljavaju kao prijatelje. Priznaje kako je nostalgija
neizlječiva: Što reći, imamo more, ali ne i one
naše bajkovite plaže. Nedostaju nam prijatelji, rodbina, a
meni i kazalište…- smije se Svjetlana, dok
njezina kći Iva uskače: - Meni nedostaje snijeg! Zimi mi nedostaje
snijeg, a ljeti naše plaže! Naravno, i fali mi moja
prijateljica Nika…- I dok se nadglasavaju kojoj
što više nedostaje, skromna baka, tiho je rekla:
- …e, pa meni fali moj dom, moja kućica…moj Dobri
dol…
Na granici koja dijeli vojsku Izraela i Hezbollah 13 je Hrvata