Petnaesti Uskrs u neovisnoj Hrvatskoj ove godine zajedno slavi
katolički i pravoslavni svijet. Taj najveći kršćanski blagdan u
Hrvatskoj će proslaviti 96,2 posto građana, od kojih će njih čak 70,9
posto to učiniti zbog vjere, pokazalo je prigodno Večernjakovo
istraživanje u kojemu je ispitano 900 ljudi iz cijele Hrvatske.
Je li to, na prvi pogled kršćanski snažno orijentirano, hrvatsko
pučanstvo uspjelo kroz ovih 15 Uskrsa utemeljiti društvo na kršćanskim
vrijednostima? Ponašaju li se ljudi koji vode državu u skladu s
temeljnim kršćanskim načelima kojima je u središtu dobrobit čovjeka,
obitelji, naroda? Živimo li svi mi u duhu s tim načelima? Jesu li
Hrvati, ma koje vjere bili, onako čvrsti kršćani kakvima se prikazuju
kad se u različitim istraživanjima deklariraju kao
vjernici?
Romantične vizije
Odgovor je: naravno da nisu. I među onima koji, na primjer, Uskrs slave
isključivo zbog tradicije 22,9 posto je deklariranih katolika, a 46,2
posto pravoslavaca i drugih kršćana. No, po snazi ili slabosti vjere
hrvatski se građani ne razlikuju pretjerano od europskog kruga kojemu
pripadaju. Tradicionalne kršćanske vrijednosti sklanjaju se u drugi
plan pred konzumerističkom agresijom, jednako u Hrvatskoj, kao i u
Italiji, Francuskoj, Njemačkoj...
No, u mladim državama, čija se društva poput hrvatskog još oblikuju,
dvostruka mjerila – za privatnu i za javnu upotrebu, licemjerje,
rastezljiv sustav vrijednosti kao da su nekako dramatičniji nego u
starim demokracijama, odavna saživljenim sa svojim manama i vrlinama. U
mladim državama poput Hrvatske očekivanja ljudi bila su velika i
zgusnuta u kratkom vremenu, pa su i razočaranja koja su uslijedila
razmjerna tome.
Velika većina hrvatskih građana – njih 83 posto – kažu da žive u skladu
s kršćanskim vrijednostima. Sebi su spremni progledati kroz prste, jer
im se vlastite pogreške i propusti, gledani iz perspektive malog
čovjeka, ne čine presudni. No, političare koji vode državu, koji svojim
odlukama usmjeravaju društvo i utječu na život svakog pojedinca, sude
puno strože. Za značajan broj od 67,3 posto sudionika naše ankete važno
je da se vodeći ljudi u državi ponašaju u skladu s kršćanskim
vrijednostima.
Od njih očekuju da se kao roditelji brinu o društvu, da im je na prvom
mjestu dobrobit zajednice i da se na dužnostima koje obnašaju skrbe za
narod kao za vlastitu djecu. Možda zbog pomalo romantičarskih vizija,
očekivanja prosječnog čovjeka nisu ispunjena, jer 70,4 posto ispitanika
smatra da se političari tako ne ponašaju.
No, s druge strane, nije malo ni ljudi koji smatraju da poštovanje
kršćanskih načela nije presudno za dobrog političara. Tako je 21,6
posto sudionika odgovorilo da im nije važno ponašaju li se državni
dužnosnici u kršćanskom duhu. Među njima je najviše ateista (58,3
posto), ali i 22 posto pravoslavaca i 18,6 posto katolika. Oni,
vjerojatno, klasičnom definiranju kršćanskih vrijednosti kao temelju
političkog djelovanja nekoga od vodećih ljudi u državi pretpostavljaju
odlučnost, efikasnost, stručnost i profesionalnost kao poželjne
dužnosničke osobine.
Mane i vrline
Anketa je pokazala i da je puno ljudi razočarano time što hrvatsko
društvo nije uređeno u skladu s kršćanskim vrijednostima. Zbog toga u
njemu manjka, nabrojili su, poštenja, vjere, morala, pravde,
tolerancije, iskrenosti, skromnosti, ljudskosti, ljubavi...
Umjesto pozitivnih osobina koje obilježavaju kršćanski nauk, 60,1 posto
sudionika ankete kojima nedostaju kršćanske vrijednosti zamjećuje da
zbog toga u društvu prevladavaju kriminal, korupcija, laž, licemjerje,
bahatost, nemoral, sebičnost, utrka za novcem, pohlepa, lažni moral,
štiti se interes kapitala... Za to najčešće krive političare,
vjerojatno i zato što su najprisutniji na javnoj sceni.
Rad nedjeljom
Nabrajajući po vlastitom izboru mane koje im smetaju u društvu, naši su
ispitanici raširili poveliku lepezu. Za neke je ispitanike rad
nedjeljom dokaz odstupanja društva od kršćanskih načela. Za druge je to
velik broj razvoda brakova, što destabilizira obitelj kao srž društva.
Drugima, pak, smetaju lažni katolici koji se zbog vlastitih interesa
tako predstavljaju, a vjera ih zapravo ne zanima...
Nižući, pak, vrline koje žele vidjeti oko sebe, prosječni Hrvati koji
su se odazvali našoj anketi navode i poštovanje Boga, posvećenost
vjeri, milosrđe, brigu o starijima, samopouzdanje, ravnopravnost,
poštovanje deset Božjih zapovijedi...
Hrvati i kršćanski duh: Veliki vjernici, a društvo bez morala
