Promjena Zakona o Hrvatskoj narodnoj banci (HNB), tako da poslovanje HNB-a kontrolira Državna revizija, bio je jedan od sedam uvjeta koje je Most ultimativno postavljao drugim strankama i koalicijama kako bi s njima formirao Vladu. Nakon prvih razgovora s HDZ-om, taj se uvjet, čini se, izgubio. No, s tom namjerom i HDZ je ušao u izbornu utrku: “Predložit ćemo da Državna revizija provjerava zakonitost poslovanja HNB-a”, stoji u HDZ-ovu izbornom programu 2016.
Ideja o državnom revizorskom nadzoru HNB-a hvale je vrijedna (RH, naime, jamči za obveze HNB-a), ali trivijalna. Ona otkriva dubinsko nezadovoljstvo nacije HNB-ovim djelovanjem, ali i nespremnost ili nesposobnost za ozbiljan razgovor o pravom problemu hrvatske monetarne politike, koji je i najveći problem hrvatske ekonomije. A to je danas, ne samo praktično nego i teorijski, kako sačuvati sadašnju vrijednost kune (tečaj prema euru), a ne ugušiti privredu i stanovništvo kunskom nelikvidnošću još više nego što je već ugušena. Drugim riječima, kako spriječiti da nam se 2009. ne ponovi u još gorem obliku.
Hrvatsku je 2009. pogodio nagli prestanak dotoka inozemnog kapitala, država se zbog globalne financijske panike nije mogla zadužiti pa je u zemlji zavladala nestašica deviza. Kad su banke počele za kupnju eura nuditi više kuna, HNB je, da bi sačuvao tečaj, iz bankovnih i vlastitih pričuva oslobađao devize, a do kraja zavrnuo slavinu kunske emisije, potpuno svjestan da će to cijenu kunama (kamatu) dići nebu pod oblake i izazvati kreditni slom i tešku kunsku nelikvidnost zemlje. HNB je tada spriječio da dužnici u devizama i s deviznim klauzulama ne pretrpe štetu od nekoliko desetaka milijardi kuna, ali je produljio recesiju i cijeloj naciji, pa tako i tim dužnicima, prouzročio štetu od nekoliko stotina milijardi kuna izgubljenog BDP-a. Tada je nastao i današnji problem “blokiranih“, kojih je 2009. bilo samo 36 tisuća, a danas ih je 330 tisuća.
Krajem ove i u cijeloj sljedećoj godini priča bi se mogla ponoviti. Hrvatska u ovoj godini mora vratiti inozemstvu 9,2 milijarde eura glavnice i 446 milijuna eura kamate, a dogodine 7,3 milijardi eura glavnice i više od milijarde eura kamate. A refinanciranje u inozemstvu moglo bi biti jako otežano, pri čemu će svoju ulogu odigrati i činjenica da su hrvatske obveznice “smeće“.
Stoga bi se ove zime i na proljeće mogla pokrenuti dva procesa, oba pogubna za ekonomiju. Prvi je da bi banke za devize ponovo mogle početi nuditi više kuna, što bi HNB ponovo mogao sprečavati smanjivanjem količine kuna u optjecaju. Drugi je da bi HNB mogao biti prisiljen prodavati devize iz svojih rezervi, što opet znači da bi iz financijskog sustava povlačio kune. U oba slučaja izaziva se kunska oseka, otežano kreditiranje i skuplji novac, sa svim posljedicama. Može li se to spriječiti? Ako može, onda samo izuzetno inventivnom monetarnom i kreditnom politikom, kakvu Hrvatska dosad nije imala. Za nju će se HDZ i Most s novom Vladom najprije morati pobrinuti.
>> Ekonomisti: Porezno rasterećenje tek jedan kotačić u lancu potrebnih gospodarskih mjera
Sigurno da Božo Petrov razumije "inovativne monetarne i kreditne politike".