Hrvatski kardinal Franjo Kuharić primao je novac iz Vatikana iz fonda
zvanog “Comitato Spellman”, stoji u knjizi “Vaticano s.p.a.”, autora
Gianluigija Nuzzija, koju je ovih dana objavila talijanska izdavačka
kuća “Chiarelettere”. Gianluigi Nuzzi, novinar, s kojim smo
razgovarali, kaže da je njegova knjiga temeljena na dokumentima. U
knjizi objavljuje i preslike tih dokumenata. “Nikada kao sada nije iz
Vatikana procurilo toliko tajnih dokumenata kao sada”, kaže nam Nuzzi.
Na logično pitanje - je li Vatikan reagirao na knjigu, odgovara kako se
do sada nitko nije oglasio.
Čudni poslovi
“Jedino mi je preko svoje tajnice Andreotti (Giolio Andreotti, bivši
talijanski premijer, čije se ime spominje kao jednog od vlasnika računa
u Vatikanskoj banci) poručio da nikada nije imao bankarski račun u
IOR-u”, kaže nam Nuzzi.
IOR (Istituto per le Opere di Religione), vatikanska banka koju je
1942. utemeljio papa Pio XII., bila je uvijek enigmom za javnost.
Posluje kao prava banka, ali nema svojih šaltera, odnosno nije banka u
klasičnom smislu riječi. Posebno je bila spominjana sedamdesetih godina
u vrijeme mons. Paula Marcinkusa (papa Ivan Pavao II. ga je 1997.
maknuo iz Vatikana u Chicago gdje je 2006. umro), američkog svećenika
poljskog podrijetla, koji je bio upleten u razne nejasne financijske
poslove, pa i u propast nekih talijanskih banaka vezanih za mafiju.
Marcinkus je govorio da Crkva nije “samo Ave Maria” jer od toga se ne
može živjeti, pa je preko IOR-a sudjelovao u raznim financijskim
transakcijama. No, osim dijela “službenog” poslovanja IOR-a bilo je i
mnogo tajnih fondova kojima su se koristili političari i poduzetnici.
Iz jednog takvog fonda nazvanog “Spellman”, nazvanom u čast newyorškog
nadbiskupa kardinala Francisa Josepha Spellmana (1889.-1967.), koji je
bio velikim protivnikom komunizma, slao se novac svećenicima u
komunističkim zemljama. Prema ocjeni Nuzzija, u samo tri do četiri
godine tajnim računima je kroz IOR prošlo oko 256 milijuna eura (tada u
lirama i drugoj valuti). Novac je išao i biskupima u Južnoj Americi, pa
je do 2000. godine brazilski kardinal Lucas Moreira Neves dobivao
godišnje milijun dolara.
Praonica prljavog novca
Vatikan nije supotpisnik ni jednog međunarodnog sporazuma vezanoga za
banke. Zbog toga je “Vatikan praonica prljavog novca”, kaže Nuzzi,
jedan od onih poreznih rajeva koje se sada želi suzbiti i koji sada
počinju prihvaćati pravila cijele zajednice.
O tome kako je stanje s vatikanskom bankom najbolje, prema mišljenju
Nuzzija, govori pismo, koje citira, što ga je predsjednik nadzornog
odbora IOR-a, Angelo Caloia uputio tadašnjem državnom tajniku kardinalu
Angelu Sodanu. Caloia piše kako se “ima dojam da se nalazimo pred
potencijalnom nečuvenom eksplozijom” glede djelovanja vatikanske banke
i kako o tome treba obavijestiti mjerodavne.
Zapravo, Nuzzi je došao o posjed arhiva koji je imao mons. Renato
Dardozzi (1922.-2003.), jedna od važnih osoba u upravljanju IOR-om do
konca devedesetih godina. Činilo se da se sa skandalima vezanima uz IOR
prestalo nestankom s pozornice Marcinkusa, Sindone (Michele Sindona
bankar povezan s mafijom ubijen u zatvoru 1986.) i Calvija (bankar
Roberto Calvi nađen obješen na londonskom mostu 1982.). No i poslije
njih je nastavljen sumnjičav posao financijskih spekulacija. Upravo o
tom razdoblju piše Gianluigi Nuzzi u knjizi i spominje kako je s fondom
“Spellman” mogao upravljati i Andreotti.
U knjizi “Vaticano s.p.a.” prenosi se i pismo upućeno Stanislawu
Dziwiszu, osobnom tajniku Ivana Pavla II., u kojem se prijavljuje
poslovanje Angela Caloije, predsjednika IOR-a. Prema tome i Ivan Pavao
II. je znao što se događa? “Mislim da je znao. Ja ne želim blatiti
Crkvu, već samo iznijeti dokumente o onome što se događalo u IOR-u”,
kaže nam Nuzzi. Detalje o novcu koji je navodno Kuharić dobivao iz
Vatikana nije nam mogao kazati, jer, čini se, nije ih bilo ni u
dokomentaciji u njegovu posjedu.
KNJIGA KOJA JE UZBUNILA VATIKAN
