Za lipu na pijacu, odnosno na crkvenom dvorištu crkve svete Barbare u Bedekovčini, nitko ne zna koliko je stara, no ipak će se morati ukloniti. Za njom žale vjernici, svi mještani, a osobito župnik Josip Komorčec Pepek.
– Kada sam došao u ovu župu prije 40 godina, nitko od tadašnjih starijih stanovnika nije mi znao reći od kada je lipa tu. Svima nam je prirasla srcu – kaže velečasni Komorčec.
Tu se tražila hladovina
Naime, lipa pod kojom se tražio hlad u ljetnim mjesecima, a za lošeg vremena štitila je pak od kiše ili snijega, potencijalna je opasnost već godinama budući da su s nje već padale grane, no od utorka je postala prijetnja zbog koje se uklanjanje više ne može odgađati.
– Kada su ljudi ulazili u crkvu oko 16.30, nitko nije ništa primijetio, no oko 18 sati je gorjela. Priskočili su ljudi iz okolnih vinograda, pozvao sam i dvojicu za koje znam da su vatrogasci i uspjeli smo nekako ugasiti vatru koja se izdizala iz unutrašnjosti lipe sve do njezina vrha. Sreća je da je hidrant bio blizu – ispričao nam je velečasni što se dogodilo.
Inače, lipa je iznutra šuplja, a gotovo sve grane su suhe, a Željko Odak, voditelj Odjela za graditeljstvo i stambeno komunalne poslove općine Bedekovčine, kaže da joj je nakon ovog požara stabilnost ugrožena te je opasna i za ljude i za objekte koji su u blizini.
Njega je također za mišljenje pitao župnik budući da je u cijelu priču želio uključiti što više ljudi, pa i općinsku vlast. Ono što su mu rekli župljani: "Župniče, srušite lipu", potvrdio je i Odak, koji je i provjerio što je s lipom i doznao da ona – nije zaštićena.
– Da velečasni Pepek nije zvao nas, mi bismo mu vjerojatno izdali nalog da ukloni lipu jer je postala prijetnja. Naime, nema nikakve šanse da se stablo očuva, a i najmanji vjetar sada, a kamoli snijeg, mogao bi je srušiti – kaže Odak, koji i sam žali što lipe više neće biti.
Struka o nasljedniku
– Ovo stablo ima vrijednost kao starina, ali i kao biljka. Kao što čovjek ode na drugi svijet, i ono ima svoj vijek trajanja. No, kako štitim duše ljudi i odgajam djecu, tako moram štititi i ljudski život – tješi sebe i druge župnik, inače poznati ljubitelj prirode koji je u 10 godina svojim župljanima podijelio 29.000 sadnica crnogorice. Što će se posaditi na tome mjestu, doznat će se nakon razgovora sa stručnjacima.
Nema takvoga broda da ga budala ne potopi. Navijek on zgine kije živi poštene. Hmeljane još stoji kostanj pot terem je govoril Radič.