U časopisu "Current Biology" istraživači s medicinskog fakulteta Harvard identificirali su gen koji u nekim svojim varijacijama miševima osigurava otpornost na antraks. Varijacije toga gena (za koje znanstvenici pretpostavljaju da postoje i u ljudi) pojačavaju, kako se čini, reakciju stanica imunološkog sustava na toksin koji otpušta bakterija.
Nakon napada na New York i Washington 11. rujna, stručnjaci su upozorili na mogućnost napada bacilima koji izazivaju bolesti ili kemijskim oružjem. Antraks (bedrenica) smrtonosna je bakterijska bolest koja se širi sporama i uglavnom od nje obolijevaju ovce, goveda, konji, koze i svinje. Smatra se vjerojatnim agensom u biološkom napadu jer se širi razmjerno lako i jer od nje umire oko 90 posto zaraženih.
Postojeće cjepivo pruža određenu zaštitu, ali je vrlo malo ljudi cijepljeno i zalihe su male. Dok su neki istraživači pokušavali razviti bolje cjepivo, drugi su pokušali otkriti na koji se način može spriječiti smrt osoba izloženih antraksu.
Antraks proizvodi toksin koji uništava makrofage, bijele krvne stanice koje se bore protiv nametnika u tijelu. Istraživači su se pitali zašto su neki miševi otporniji na tu bolest. Istraživači pod vodstvom harvardskoga genetičara Williama Dietricha otkrili su da odgovor na to pitanje daju varijacije u genu nazvanom Kif1C.
Kad toksin antraksa napadne makrofage, stanice imunološkog sustava pokreću upalnu i oksidacijsku aktivnost kao protunapad.
Dietrich je rekao da gen možda štiti od samouništenja jer prenosi toksin antraksa u dio stanice gdje ga može uspješnije napasti. Varijante gena koje daju otpornost mogu bolje odigrati svoju ulogu u ovom procesu, dodao je.
"Sad prvi put imamo stvarno molekularno uporište za ono što se događa unutar stanice", kaže Dietrich. Antraks je doslovce neizlječiv kad se pojave simptomi. Početni simptomi slični gripi razvijaju se dva do tri dana nakon udisanja bakterije. Nakon toga slijedi visoka temperatura, povraćanje, bolovi u zglobovima, otežano disanje, unutarnje i vanjsko krvarenje, lezije i najčešće smrt. Dietrich je rekao da otkriće molekularnih procesa koje pokreće infekcija antraksom može pomoći znanstvenicima u potrazi za novim načinima zaštite.
Uspiju li znanstvenici onemogućiti antraks antibioticima, dodao je Dietrich, onda ćemo "moći zaustaviti bolest koja se već razvila u necijepljenom pacijentu". Ljudi koji, kao i miševi, nose određene genetske varijacije mogu biti otporniji na antraks od ostalih, rekao je Dietrich. On je dodao da bi se to otkriće moglo iskoristiti kako bi se odredilo kojim je civilima koji su bili u dodiru s antraksom potrebno najhitnije liječenje.(r)
