Osim mučenja životinja, industrijskom proizvodnjom mesa doprinosi se i emisiji stakleničkih plinova. Uz to, takva proizvodnja ne smatra se toliko zdravom jer se koriste različiti pripravci koji ne potječu iz prirode, ponajviše u prehrani životinja. Mesna industrija tako doprinosi klimatskim promjenama. Svaka konvencionalna farma proizvede količinu ugljičnog dioksida koja je ekvivalent tri tone godišnje, a ta vrijednost raste jer je potrebno sve više hrane za svjetsku populaciju. No kako nam je meso potrebno i čovjek bez njega teško može, pokušava se na različite načine nadomjestiti tradicionalan uzgoj za potrebe mesne industrije. Jedan je od načina organska, odnosno ekološka proizvodnja mesa. Iako je pristup prema životinjama i dalje problematičan, količina stakleničkih plinova ipak bi trebala biti manja.
Politika 'mesnog oporezivanja'
Treći je način plasman biljnih surogata. I kod nas su od prošle godine dostupni takvi pripravci u obliku pljeskavica za burgere, dok drugdje već ima i kobasica. Međutim, novo istraživanje njemačkih stručnjaka upućuje na to da i jedan i drugi način zapravo imaju isti učinak kada je o stakleničkim plinovima riječ. Ista se količina plinova proizvede pri industrijskoj proizvodnji životinjskog mesa kao i kod ekološke proizvodnje. A nije drukčije ni s biljnim surogatima. Ima neke razlike između postupaka dobivanja organske govedine u odnosu na organsku piletinu. No to je otprilike to, a ta razlika i nije pretjerana. Na temelju svojih istraživanja, ovi su znanstvenici predložili da se uvede politika ‘mesnog oporezivanja’ kojima bi se premostio jaz između tržišnih cijena i stvarne cijene dobivanja mesa. No to bi značilo i povećavanje cijene industrijski proizvedenog mesa za 40 posto dok bi ono ekološko poskupilo za 25 posto, no ono je i tako već daleko skuplje.
Studija koju su napravili znanstvenici iz područja javnih politika i tehnologije s Tehničkog sveučilišta Maximilian Piper u Münchenu bavili su se izračunom cijene sekundarnih utjecaja na klimu, a pogotovo su se fokusirali na stakleničke plinove kao posljedicu proizvodnje različitih vrsta hrane. Razvrstali su prehrambene proizvode u tri različite kategorije, uobičajenu proizvodnju mesa, proizvodnju ekološkog mesa te proizvodnju biljnih surogata. Uzeli su u obzir emisije koje se proizvedu u svakom koraku procesa proizvodnje, uključujući i one ispuštene za uzgoja i proizvodnje stočne hrane i gnojiva kao i metana koji potječe od samih životinja i stajnjaka. Utvrdili su da je kod dobivanja ekološkog mesa nastupilo određeno smanjenje stakleničkih plinova u nekim dijelovima procesa, poput činjenice da za takvu hranu nije potrebno uzgajati stočnu hranu, no onda bi se taj utjecaj kompenzirao emisijama koje potječu od samih životinja. Naime, to je rezultat činjenice da ekološki uzgojene životinje rastu sporije od onih koje se uzgajaju na industrijskim farmama, kao i da se po grlu dobiva manja količina mesa.
Uzgoj mesa intenzivno troši resurse
Ispada da se na ekološkoj farmi mora uzgojiti više životinja da bi se zadovoljila jednaka potražnja. Iz toga proizlazi zaključak da nema razlike u emisijama stakleničkih plinova kod ekološke i konvencionalne proizvodnje govedine, a razlika kod piletine o kojoj smo govorili zapravo je nepovoljnija za ekološki uzgoj, takvim se postupcima zapravo dobije više stakleničkih plinova. No kad je o uzgoju svinja riječ, ipak se manje plinova ispušta kod ekološke proizvodnje. Sami autori priznaju da rezultati koje su dobili nisu neka novost, već se poklapaju s prijašnjim sličnim studijama. Generalno se još jednom potvrdilo da je proizvodnja mesa jedan od većih izvora stakleničkih plinova.
Video: Supernamirnice koje trebate imati u svom domu
Razlog je tome što je uzgoj mesa vrlo intenzivan po ostale resurse, poput stočne hrane, pa je stoga put od proizvodnje stočne hrane do krajnjeg mesnog proizvoda vrlo neučinkovit. S druge strane, kod ekološke proizvodnje, životinje trebaju više prostora po grlu stoke, a i produktivnost pri dobivanju hrane i uzgoju tih životinja znatno je niža. Kao što se podrazumijeva i dulji životni vijek ekološki uzgojenih životinja. Zbog svega toga pozitivne strane ekološkog uzgoja izjednačuju se s negativnima ili ove druge čak i počinju prevladavati.
