Oporba ga naziva gospodarem Istre, žene nerijetko i muškim šovinistom, bliski prijatelji idealistom koji griješi u dobroj vjeri, neprijatelji čak i iredentistom i neofašistom, a bivši članovi njegove stranke opisuju ga kao diktatora. Ivan Nino Jakovčić, istarski župan i predsjednik IDS-a, dosad je, priznat će mu prijatelji i neprijatelji, bio uglavnom dobar strateg kada je posrijedi pozornost javnosti, od vremena kada je Istra bila u nemilosti tadašnje vlasti pa sve do danas.
Svoje snove o Istri kao hrvatskoj Toscani s lakoćom je plasirao, a na ruku su mu išle i poznate ličnosti koje su, zahvaljujući i njemu, Istru jednostavno obožavale. Od obitelji Šerbedžija do mnogih plave krvi ili svjetske elite koja pohodi Brijune, a sve pod budnim okom, nerijetko i na inicijativu samog Jakovčića. Istru voli stavljati u kontekst pionira, pa je tako upravo iz Istre krenula i ideja o osnivanju Jadranske euroregije u kojoj bi on bio i prvi predsjednik, a uskoro će Istra biti i u regiji Alpe-Jadran koja se osniva u Trstu. To što mu predbacuju i suradnju s Jörgom Haiderom koji će predstavljati Korušku u toj euroregiji Jakovčić s lakoćom odbacuje, "jer nije on kriv što je Haider predsjednik Koruške".
Poziv Jovanki Broz da posjeti Brijune opisuje kao poziv iz humanosti, ali je to i promidžba za domaću uporabu te za Europu kojom je istarski župan fasciniran. Jakovčić je u našoj politici gotovo kao Severina u estradi što god napravi, diže se prašina. No, u zamci svojih snova Jakovčić se, čini se, zaigrao s nekretninama i opet podigao prašinu. Kupnja jednog derutnog tavana od 30 četvornih metara u kući u kojoj ima naslijeđenu imovinu te kupnja dviju ruševina od oko 300 metara u selu Sveti Juraj prije gotovo deset godina danas je noćna mora za Jakovčića, ali i za njegove jamce za kredit (Kajin, Drandić, Soldatić) te za načelnika općine Grožnjan u kojoj je Sveti Juraj.
Nakon što je sud proglasio ništavim ugovor o kupnji, općina Grožnjan, čiji je godišnji proračun dva milijuna kuna, trebala bi vratiti županu nemali novac utrošen tijekom 10 godina u obnovu sela. Naravno da nitko, pa ni Jakovčić, nije takav sanjar da bi se odrekao novca, to više što on ima oko 10.000 kuna kredita mjesečno. A uza sve to sa svojom peteročlanom obitelji živi u samo 50-ak kvadrata! Zbog afera s nekretninama, oporba je jedva dočekala dan kada će opet tražiti županovu ostavku. To njega previše i ne dira, ali bi mu znatno osjetljiviji mogao biti 8. travnja, dan kada je izborni sabor IDS-a.
Iako još nitko nije prijavio svoju kandidaturu za predsjednika stranke, ali nije kasno da se to učini i na sam dan izbornog sabora, najveći fijasko moglo bi biti upravo nepovjerenje ideesovaca. U kuloarima se nagađa da u IDS-u postoji grupacija mlađih članova koja bi rado redizajnirala stranku, ali nemaju dovoljno karizme. Oni koji tu karizmu imaju, poput Kajina, vjerojatno se ne žele zamjeriti prijatelju iako se ni Kajin više ne kune u Jakovčića kao nekada. A možda će i Jakovčić u stranci proći kao Severina u natjecanju za Eurosong. Konkurencija će odustati pa će on opet biti prvi jer u to zna uvjeriti javnost i kada se čini da nije tako. Političkim se marketingom, naime, dobro služi, puno bolje nego trgovanjem nekretninama.
