Za mnogostruke zločine koje su srpske okupacijske snage počinile na
vukovarskom području sudi se mnogim osobama na različitim razinama i u
više zemalja. No, s druge strane ima i onih koji su za te zločine i te
kako odgovorni, a još nisu privedeni pred sud. Tako se u Haagu, među
ostalim, za vukovarske zločine sudi Slobodanu Miloševiću, kojega su
srbijanske vlasti uhitile 1. travnja 2001. godine i protiv kojega je
suđenje u Haagu počelo 12. veljače 2002. i još traje. Milošević je za
zločine u Vukovaru optužen u optužnici koja se odnosi na Hrvatsku.
U Haagu je od veljače 2003. i četnički vođa Vojislav Šešelj protiv
kojega suđenje još nije počelo, a u optužnici je, među ostalim, optužen
i za Vukovar, i to kao poticatelj zločina, što je činio na skupovima
Srpske radikalne stranke, ali i kao jedan od organizatora budući da su
brojne srpske dobrovoljačke jedinice koje su ostavile krvave tragove u
Vukovaru proizašle iz radikala i njihovih simpatizera.
Vukovarska trojka
U Haagu je usto 11. listopada ove godine počelo suđenje i "vukovarskoj
trojci" deset godina nakon podnošenja optužnice. Riječ je o bivšim
oficirima JNA Mili Mrkšiću, Miroslavu Radiću i Veselinu Šljivančaninu.
Mrkšić se predao 15. svibnja 2002., Radića je srbijanska policija
uhitila 21. travnja te godine, a Šljivančanina 13. lipnja. Njima se,
međutim, sudi isključivo za zločine koji su počinjeni nad ranjenicima
vukovarske bolnice.
S njima je bio optužen i Slavko Dokmanović, koji je nakon pada Vukovara
zauzeo gradonačelničko mjesto. Njega je UNTAES uhitio 27. lipnja 1997.,
suđenje mu je počelo 19. siječnja 1998., ali je postupak prekinut jer
se 29. lipnja 1998. ubio u pritvoru. Haag je u srpnju prošle godine
optužio i bivšeg čelnika pobunjenih hrvatskih Srba Gorana Hadžića, koji
bi također trebao odgovarati i za Vukovar. No, on je nakon objave
optužnice nestao. U Haagu još nije počelo suđenje ni protiv Jovice
Stanišića i Franka Simatovića koji su optuženi 1. svibnja 2003. godine
jednim dijelom također za Vukovar. Stanišić je bio šef srbijanske
Državne službe bezbednosti (tajne policije), a Simatović zapovjednik
njezine Jedinice za specijalne operacije. DB je organizirao i
financirao niz srpskih vojnih operacija u Hrvatskoj. Oba su uhićena u
Srbiji 13. ožujka 2003. i prebačena poslije u Haag, koji ih je 9.
prosinca prošle godine pustio na privremenu slobodu do početka suđenja.
U Beogradu od 9. ožujka prošle godine traje suđenje 16-orici pripadnika
Teritorijalne obrane Vukovar i dobrovoljačke jedinice "Leva Supoderica"
za Ovčaru koji su svi u pritvoru. Nakon više od godinu dana
saslušavanja brojnih svjedoka, među kojima nekoliko preživjelih s
Ovčare, očekuje se skoro izricanje presude. Iako promatrači drže da je
suđenje profesionalno, zaključak je kako je optužnica manjkava jer je
zaobišla bivše oficire JNA koji su čak kao svjedoci na suđenju dali
dovoljno indicija da su i oni odgovorni za taj zločin. Za isti se
zločin protiv još dvoje optuženih u Beogradu vode odvojeni procesi.
Suditi u odsutnosti
Međutim, među optuženima u Haagu nema tadašnjega saveznog sekretara za
narodnu obranu Veljka Kadijevića, načelnika Generalštaba JNA Blagoja
Adžića te KOS-ova šefa Aleksandra Vasiljevića iako su sva trojica
navedena kao članovi udruženog zločinačkog pothvata u Miloševićevoj
optužnici. Štoviše, Vasiljević se u Haagu pojavio kao svjedok optužbe
protiv Miloševića!
Jedino je Županijsko državno odvjetništvo u Vukovaru 9. ožujka prošle
godine Županijskom sudu u Vukovaru predalo optužnicu protiv Veljka
Kadijevića, Blagoja Adžića, Zvonka Jurjevića, Božidara Stevanovića,
Živote Panića, Mile Mrkšića, Veselina Šljivančanina, Miroslava Radića,
Vojislava Šešelja i Gorana Hadžića za počinjene zločine u Vukovaru.
Onima koji nisu optuženi u Haagu, trebalo bi suditi u odsutnosti.
Zaključno, ni nakon 14 godina od zločina u Vukovaru još nema ni jedne
presude protiv odgovornih!
Nakon 14 godina i desetak optuženih za mnogostruke zločine nad stanovnicima i ranjenicima iz vukovarske bolnice