Iako su na potpisivanju ugovora za izradu idejnog rješenja željezničke
pruge do Rijeke, koji je već nazvan poslom stoljeća, bila i dva vrlo
važna ministra Sanaderove Vlade (Božidar Kalmeta i Ivan Šuker),
glavna zvijezda svečanosti, bez ikakve sumnje, bio je direktor
Instituta građevinarstva Hrvatske dr. Jure Radić.
I ne samo zato jer je riječ o doktoru građevine, sveučilišnom
profesoru, nekadašnjem glavnom tajniku HDZ-a, bivšem ministru i bliskom
suradniku predsjednika Tuđmana, a trenutno uspješnom poduzetniku,
direktoru sveprisutnog IGH te, po mnogima, najmoćnijem čovjeku u vrlo
propulzivnoj građevinskoj industriji.
Pokraj svih titula i funkcija dr. Radić možda najviše imponira
svojim javnim nastupima i gotovo dječačkim optimizmom koji plijeni
pozornost publike i pokreće na akciju.
Mnogi to, osim prirodnom talentu, pripisuju i njegovu temeljitu
obrazovanju, jer je pokraj građevine studirao i teologiju, gdje se
upoznao s govorničkim vještinama. Ne treba zanemariti Radićevu bliskost
s njegovim stricem svećenikom, a navodno mu je i rano ministriranje u
lokalnoj crkvi pomoglo da razbije strah od javnih nastupa.
Jure Radić rođen je 1953. godine u Baškoj Vodi gdje je završio osnovnu
školu i gdje je, tvrde svjedoci, bio najbolji učenik u školi, ali i na
vjeronauku. Nakon srednje škole u Makarskoj Radić se upisuje na
Građevinski fakultet u Zagrebu, gdje i danas radi kao sveučilišni
profesor.
Do demokratskih promjena nije se posebno eksponirao, ali mu kritičari
često spočitavaju angažman u partijskoj organizaciji Građevinskog
fakulteta. Iako mu i do 1990. nije bilo loše, Radićeva karijera
doživljava procvat nakon Tuđmanova dolaska na vlast. Stranačka baza ga
nikada nije prihvatila kao svoga, ali dr. Radić svejedno je imao
otvoren put prema vrhu zbog odličnih odnosa s Tuđmanom.
Dok je Tuđman Radiću širom otvarao vrata prema moći, slavi, a sada
vidimo i novcu, dr. Radić nije ostao dužan svom političkom mentoru. Bio
je, naime, prototip pravog HDZ-ova intelektualca, a pritom nije cinično
gledao sa strane i kritizirao, nego se priključio HDZ-u i, kako je znao
reći Tuđman, “uhvatio bika za rogove”.
U samo nekoliko godina u burnim 90-im bio je ministar znanosti,
potpredsjednik Vlade, ministar obnove i predstojnik vrlo moćnog Ureda
predsjednika. Bio je, podsjetimo, glavni zagovornik gradnje autoceste
Zagreb-Split, pa i onda kada je to izazivalo podsmijeh.
Od tada datiraju i njegove bliske veze sa splitskim Konstruktorom (koji
vodi njegov kum) koji je zahvaljujući Radiću postao jedna od
najmoćnijih građevinskih tvrtki u Hrvatskoj. Iz tog vremena datira i
kriva lokacija Masleničkog mosta koji je zbog bure često
zatvoren.
Nakon politike Radić se posvetio sveučilišnoj karijeri i biznisu,
a njegov Institut dobro je radio za vrijeme svih HDZ-ovskih vlada, ali
i dok je glavni graditelj bio HNS-ovac Radimir Čačić. Dr. Jure Radić,
međutim, nije gradio samo mostove, ceste i Institut građevinarstva
Hrvatske, nego je najzaslužniji za stvaranje moćnog “građevinskog
lobija” koji, malo je reći, uvažavaju sve hrvatske vlade. Pa se tako
ceste, pruge i mostovi grade i onda kad to nije u općem interesu.
OSOBA TJEDNA