Ovo bi mjesto trebalo kanaderom svete vode zaliti. To je, prema pričama koje se sa smijehom prepričavaju u HDZ-u, bio komentar Milijana Brkića kad je jednom prilikom, još kao glavni tajnik u vrijeme Tomislava Karamarka na čelu HDZ-a, posjetio Bruxelles.
Sjedištu većine institucija Europske unije vjerojatno je, po Brkićevu mišljenju, trebalo svete vodice u smislu da iz njega istjera liberalnog đavla i blagoslovi ga duhom konzervativnih, hrvatskih vrijednosti za koje se, barem sudeći po Facebook-statusima, Brkić zalagao. Sudeći po smjeru u kojem su Karamarko i Brkić vodili stranku, od desnog centra prema krajnjoj desnici, možda je sveta voda po Bruxellesu trebala gasiti požar centrizma i rasplamsati još malo "pravih" desnih vrijednosti u samom sjedištu EU.
Ali, dogodilo se nešto suprotno. Nije hrvatska sveta vodica zalila Bruxelles, nego bi se prije moglo reći da su ljudi, koji su se napili bruxelleske vode, zauzeli sve važnije pozicije u Hrvatskoj. Predsjednica države Kolinda Grabar-Kitarović izabrana je na tu dužnost s pozicije pomoćnice glavnog tajnika NATO-a. Bivši premijer i šef SDP-a Zoran Milanović važan dio svoje karijere proveo je u Bruxellesu i svojedobno je za sebe rekao “ja sam Briselčanin”.
Sada i na mjestu predsjednika HDZ-a imamo europarlamentarca i diplomata koji je živio i radio u Bruxellesu, Andreja Plenkovića. Mnogi i dalje u Hrvatskoj imaju dojam da je Bruxelles nekako odsječen od hrvatske politike, da netko tko živi u Bruxellesu nema tako dobro razumijevanje o hrvatskom društvu i politici kao netko tko živi u Zagrebu, Osijeku, Splitu ili Metkoviću.
Na kraju krajeva, i bivši predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko često je znao spomenuti da HDZ-ovi europarlamentarci iz Bruxellesa i Strasbourga nemaju tako dobar pregled situacije kao ljudi koji rade na terenu u Hrvatskoj. I nesretni Pero Ćorić iz Hrvatske stranke prava dr. Ante Starčevića ovih dana govori da su Plenković i Davor Stier došli u HDZ “s crvenih tepiha iz Bruxellesa i s gotovo 30.000 eura prihoda”, a on dolazi “iz grada koji umire, a to je Ilok, to je Vukovar”.
Čuju se, dakle, često takvi argumenti koji sugeriraju političku inferiornost nekog Hrvata koji dolazi s privremenog rada u Bruxellesu. Ali, Bruxelles u hrvatskoj politici i društvu nije relevantan samo kadrovski, zbog visokih hrvatskih dužnosnika koji su u ovom ili onom trenutku svojih života i karijera imali doticaja s Bruxellesom, nego i idejno. Ne idejno u smislu stranih ideja nametnutih Hrvatima iz Bruxellesa kao sjedišta moći EU, nego idejno u smislu da su Hrvati privremeno stacionirani u Bruxellesu često imali bolji pregled situacije i bolju ideju o onome što se događa u Hrvatskoj nego mnogi “na terenu”.
Kad je HDZ pod Karamarkom klizao udesno, u Hrvatskoj to skoro pa nitko nije propitkivao, kao da je normalno da se takvo što događa automatizmom i bez rasprave (a nije normalno). Iz Bruxellesa su, iz redova HDZ-ovih europarlamentaraca i iz redova Europske pučke stranke čiji je HDZ sastavni dio, stizala jedina elaborirana razmišljanja o tome je li normalno da desni centar kakav je HDZ koalira s radikalnom desnicom kakva je HSP AS. Te da pritom možda čak i ništa ne dobiva u smislu glasova (“Koalicija s HSP-om AS nije ništa donijela HDZ-u”, bio je naslov ove kolumne 23. prosinca 2015., aktualne i danas) nego samo dobiva reputacijsku štetu za HDZ i za Hrvatsku.
Kad je riječ o strukturnim reformama u hrvatskom gospodarstvu, opet je Bruxelles mjesto odakle dolazi velik dio elaboriranih, informiranih zaključaka o tome što bi Hrvatska trebala činiti da bi izbjegla gospodarski krah, koji joj realno prijeti.
Suprotno pojednostavljenoj argumentaciji koju smo čuli i od Karamarka i od Ćorića, hrvatski službenici, diplomati i dužnosnici koji rade u Bruxellesu nisu nikad toliko otuđeni da bi imali potpuno iskrivljeno mišljenje o onome što se događa u Hrvatskoj. Jednostavno zato što, radeći u Bruxellesu, većina njih radi i za Hrvatsku. Da bi radili za Hrvatsku, žive Hrvatsku, znaju što se događa u Hrvatskoj, što su šanse, a što rizici u daljnjem razvoju Hrvatske. Ne treba ih polijevati svetom vodicom prije no što im se da prilika da preuzmu neku odgovornu dužnost u Hrvatskoj.
Bruxelles je drugi glavni grad Hrvatske.
U Bruxellesu postoji stalno mjesto za hrvatsku vladu, za izabrane zastupnike iz Hrvatske, za hrvatske regije i gradove… Na svim tim mjestima sjede neki ljudi. Nisu ti ljudi manje sposobni razumjeti unutarnjopolitičku situaciju u Hrvatskoj samo zato što sjede u Bruxellesu. Upravo suprotno.
>> 'Raskidamo sve veze s HDZ-om kao što je Hrvatska raskinula s bivšom SFRJ'
