Rastegne li se ovako agresivna predizborna kampanja na cijelu sljedeću godinu, mnogi će psihički izmučeni Hrvati odustati od izlaska na birališta jer tko želi birati između manje i veće prljavštine. Ne popuste li tenzije između zaraćenih tabora, ne smire li se strasti koje prerastaju u histeriju, domaćom će se politikom iz dana u dan prelijevati blatnjava voda, a njezine će perjanice tonuti sve dublje u smrdljivom mulju punom afera, sukoba interesa, sumnjivih likova koji se pod okriljem politike bave sumnjivim rabotama.
Od poplave politički isproduciranih afera čovjek ne razabire što je istina, a što laž. Na sve su strane zavitlane sumnje i dok god državni odvjetnici i policija ne kažu što je u kojem slučaju istina, prosječan čovjek može prosuđivati samo na temelju dojma ili simpatije prema jednoj ili drugoj političkoj opciji.
Politika se zato pretvorila u specijalni rat. U ranoj fazi kampanje primjenjuje se strategija što gore, to bolje. Aferom uzvrati na aferu, optužbom na optužbu, nečistoćom na nečistoću. "Nismo svi isti. Ima nas poštenih, moralnih, nepotkupljivih. Nismo poput onih s druge strane", viču i jedni i drugi dok se međusobno ubadaju. U želji da dovoljno rano upozore birače tko je tko u izbornoj ponudi, SDP i HDZ su nametnuli neviđenu žestinu. Izmjenjuju teške optužbe za korupciju. Pozivaju državna tijela da istraže svaku sumnju i utvrde istinu. Virtualnim svijetom medija lete milijuni eura koji su skrenuli s puta zakona u neku crnu rupu.
Priču o tajnoj večeri u Veroni sustiže priča o tajnom sastanku u SDP-u. Ne smiruju se sukobi u vezi s pogodovanjem ovoj ili onoj strani u prodaji Plive, sumnje da će Amerikanci financirati HDZ ako im Sanader omogući preuzimanje farmaceutskog diva koji odavno nije ni domaći ni div ili da će SDP-ovi financijeri biti Islanđani ako im Račanovi dečki uspiju "iskemijati" pobjedu u tom preuzimanju.
Loše svjetlo na politiku baca i selidba zagrebačkog gradonačelnika u luksuzni stan za koji još nije podastro račune. Pričom o sumnjivoj prodaji roditeljske kuće zamjenice šefa SDP-a po znatno višoj cijeni od trenutačne želi se podebljati opravdanost sumnji koje politika baca na politiku. Sumnjiva uloga ministra gospodarstva u priči o zamračivanju love u Brodosplitu još čeka razjašnjenje. No, koliko god bila zamorna trenutačna psihoza, ona prosječnome čovjeku daje nove argumente za tezu o Janusovu licu politike. Izvana gladac, iznutra jadac, rekao bi narod.
Iza priča o demokratskom razvoju zemlje i prihvaćanju standarda EU, različiti likovi povlače konce u svom interesu, rasprodaju Hrvatsku, daruju milijunske poslove bez javnih natječaja, pišu sumnjive dodatke ugovorima na kojima pojedinci inkasiraju milijune dolara...
Od 2002. do danas, na primjer, mljetske su vlasti po simboličnoj cijeni prodale 1,1 milijun kvadrata šumovite obale jednoga od najljepših hrvatskih otoka, omogućivši time raznim tajkunima deseterostruke zarade, a sebi vjerojatno provizije. Godinama su rogozničke vlasti ali ne samo one ubirale novac od bespravnih graditelja, omogućivale devastaciju obale, obećavajući bahato da će im sve to jednom legalizirati.
U pričama o velikim muljažama poput Brodosplita ili "malim" poput pogodovanja bespravnim graditeljima u Rogoznici, vidi se sav jad hrvatske tranzicije. U zemlji u kojoj se godinama tolerira ismijavanje zakona možda više nitko i ne očekuje da političari budu pošteni. Ali, ako takvih ipak ima a to je, usprkos pesimističnom dojmu, sigurno političari moraju razmisliti koliko im se isplati kampanja koja izgleda kao proizvodnja kaosa. Jer, ako sve prekrije mulj, kako će oni isplivati?
