Kinezi su stigli u Hrvatsku, Hrvatska je otkrila i prigrlila Kineze. Stižu kineski turisti, stižu državne i poslovne delegacije, državni i privatni investitori. Kinezi kakve smo u Hrvatskoj nekoć poznavali, kao rijetke, povučene i pomalo tajanstvene vlasnike malih restorana i dućana, postaju prošlost.
„Novi“ Kinezi izvode najveći hrvatski infrastrukturni projekt, Pelješki most. Čelnici Narodne Republike Kine slijeću u Hrvatsku poput posjetitelja s drugog planeta, u golemim letećim strojevima kakve hrvatski državnici i poduzetnici ne mogu ni sanjati. S njih su nestale maocetungovske uniforme, danas su uniformirani i mimikrizirani identično kao i zapadnjački političari i poslovnjaci, u bijele košulje i tamnoplava odijela s nenametljivim uskim jednobojnim kravatama sa sitnim pepita uzorkom. Prate ih legije suradnika, bankara, savjetnika, analitičara, prevoditelja i tehničkog osoblja, dočekuju ih najluksuzniji Mercedesi.
No, što oni misle kad iz svojega jumbo-jeta najvećeg na svijetu i iz najskuplje Mercedesove limuzine na prilazu Zagrebu ugledaju metropolu koja se cijela može obuhvatiti jednim pogledom, manju od najmanje četvrti jednog njihova prosječnog gradića, to samo možemo pretpostaviti. No to i nije jedina zagonetka. Kinezi su nam stigli, njihovih planova, investicija, prijedloga, sporazuma – međudržavnih, međuregijskih i međukompanijskih – pune su novine i televizija, a opet, njihova izravna inozemna ulaganja u Hrvatsku do 2017. tako su sićušna da ih službena statistika – ni ne bilježi.
Ali, nisu Kinezi samo stigli u Hrvatsku, oni su Hrvatsku okružili i opkolili iz svih susjednih država. Njihove goleme državne tvrtke izvode, a državne banke kreditiraju radove na cestama, prugama, mostovima i lukama kojima će transportirati svoje proizvode u Europu. Kupuju i razvijaju vlastitu trgovačku i energetsku infrastrukturu, naftne, plinske, lučke i kontejnerske terminale. Ulažu kapital u rudnike ugljena i termoelektrane. Dogovaraju suradnju i pružanje ekonomske pomoći i s najbogatijim državama svijeta poput Francuske i Njemačke. A, opet, čini se da pritom i sustavno i ciljano iskorištavaju baš zemlje poput Grčke, Italije ili Srbije, pa sada i Hrvatske s njezinom kolabiranom brodogradnjom, koje su se našle u situaciji da se bez tuđe pomoći ne mogu izvući iz ekonomskih nevolja koje su ih snašle.
>>Cijeli tekst čitajte u nedjeljnom Večernjem listu ili u e-izdanju!
Od ostalih tema izdvajamo:
>>Zlatko Vidačković: Pulu otvaramo Vrdoljakovim 'Generalom'
>>Kako žive hrvatski umirovljenici: Imam 300 eura veću mirovinu jer sam radio i u Sloveniji
>>Antibiotike uzimamo više od prosjeka EU
Povijest se ponavlja. Bolesne civilizacije propadaju a na njihovo mjesto dolaze nove, zdrave, željne rada, stvaranja širenja svog naroda. Razmažene civilizacije koje u svem blagostanju nisu sposobne ni voljne imati djecu i kojima su djeca samo teret moraju propasti. U toj Kini još uvijek ogroman broj ljudi radi za manje od 50 kuna na mjesec i nemaju mirovina ni ikakva socijalna prava, a nam je jako teško.