Već se deset godina znaju imena nekoliko policajaca koji su pokrivali krađe automobila, rekao je ministar unutarnjih poslova Ivica Kirin. I barem toliko dugo se široko sumnja da kriminalci imaju policijsku zaštitu. Kirinova se izjava zato može smatrati "priznanjem desetljeća". A kako je izrečena u autoriziranom intervjuu, ne u nekoj impulzivnoj reakciji, vjerojatno se ne može pripisati "solističkom izlijetanju" najmlađeg Sanaderova ministra.
Bez obzira na svoje godine i iskustvo, Kirin mora računati s tim da bi izjava koja danas djeluje kao herojska gesta, sutra mogla postati mač s dvije oštrice ako u trenutku kad ju je izrekao nije postojao razrađen scenarij prema kojem bi MUP efikasno mogao raspetljati vezu između kradljivaca automobila i državnih zaposlenika. U Sanaderovoj vladi nema solističkog izlijetanja pa se s tog stajališta može pretpostaviti da je Kirinovo priznanje bilo plansko. I da je to svojevrsna službena najava obračuna s lopovima u vlastitim redovima. Za početak, bar u policijskoj strukturi iako tu sigurno nije kraj lanca koji danas omogućava ne samo da se s čuvanog parkirališta odjednom ukrade kontingent od osam mercedesa nego i da se zamrači šleper velik poput prosječnog stana. Vlasnik toga šlepera odmah je obavijestio policiju. Šleper se zbog svojih dimenzija ne može kretati svakom cestom, a pogotovo ne brzo. Da su prometnice odmah blokirane, šleper ne bi nikako mogao odmaknuti preko granice.
Šlepera nema, a vlasnik je otad na sedativima. U istoj televizijskoj emisiji u kojoj je taj slučaj predočen javnosti predstavnik policije, s neobičnim osjećajem za tajming, požalio se da mediji premalo pišu o uspješnim pothvatima njegove službe.Ministar Kirin odmaknuo se od dominantne prakse da se o problemima što dulje šuti, a skandali pod svaku cijenu zataškaju. Potvrdivši da postoje službene spoznaje o sprezi kriminala i pojedinaca u državnoj strukturi, preuzeo je obvezu da se to brzo razriješi. U suprotnom, pretpostaviti je da će i on sam postati žrtva te situacije jer će ga poslije nekog vremena, ako ništa drugo, kritizirati zbog pasivizma i nemoći.U Hrvatskoj se ne kradu samo skupi automobili i šleperi. U bizarnosti te situacije zabilježeni su i slučajevi krađe nekretnina, zemljišta i poslovnog prostora, što također nije moglo proći bez asistencije iz državnih službi. A niti je završilo javnim razotkrivanjem i sankcioniranjem kradljivaca i njihovih pomagača.Istog dana kad su mediji proširili Kirinove tvrdnje da je dio policije u sprezi s kriminalom, Sabor je raspravljao o prijedlogu da se državi iduće godine odobri potrošiti gotovo 100 milijardi kuna ili gotovo polovicu bruto domaćeg proizvoda. Imamo slabu državu i jak proračun, zaključak je koji se iz povezivanjih tih dviju situacija nameće, a na kojem se već dugo grade sugestije vlasti da smanji izdatke u onim sektorima koji nisu njezina izvorna briga. Da se usredotoči na poslove u kojima je uloga države nezamjenjiva. Jačanje pravne sigurnosti sigurno je na vrhu toga popisa. Dobro funkcioniranje policije također.
Umjesto toga, već se nekoliko postava vlasti nadmeće u tome tko će osigurati više novca za državno investiranje, a vrlo je malo volje ili hrabrosti za najtecanje u tomu kako smanjiti doprinose ili poreze te više novca ostaviti stanovništvu i privatnim poduzetnicima. Država je usredotočena na infrastrukturne projekte, htjela bi povlasticama privući velike i strane investitore. Kakav stimulans za uključivanje u razvoj, i to vlastitim novcem, a ne porezima prikupljenim od građana, dobiva mali poduzetnik, osobito kad čuje što se dogodilo nesretnom vlasniku šlepera? Može izabrati: ili piti apaurine ili čekati da ga zaposli država.
