I za vjernike i one koji ne vjeruju, tj. teiste i ateiste, kako ih naziva John C. Lennox, britanski matematičar i kršćanski apologet, jedno od važnih pitanja ove pandemije bilo je kako je Bog mogao dopustiti tako nešto i Lennox je na to pitanje pokušao hitro odgovoriti u svojoj knjižici “Gdje je Bog u doba koronavirusa?“, koja izlazi ovoga utorka u nakladi Verbuma.
Patnja i božanska kazna
Mnogi su bili skloni razmišljati da su nastupila apokaliptična biblijska vremena te sam Lennox veli da “prema Bibliji, ako netko pati od neke teške bolesti ili nesreće, to ne znači da su on ili ona potajno počinili neki težak grijeh“. Odnosno, kako je općenito često mišljenje da je upravo to biblijsko stajalište. “No čuvajte se svakoga tko patnju uzrokovanu fizičkim zlom tumači kao božansku kaznu“, upozorava on dodajući kako se jednako treba čuvati i svakoga tko kaže da Bog nema što reći preko ove pandemije, napose zapadnim društvima koja su mu uvelike okrenula leđa kao kulturno beznačajnu čimbeniku.“
“Ključno pitanje za teiste jest sljedeće: nije li Bog mogao stvoriti svijet bez virusnih patogena?“, veli Lennox i dodaje da je Novi zavjet vrlo jasan: Bog nikada nije tvorac zla. “Ono je moguće u svijetu koji je stvorio, ali ono nije njegov plan za svijet koji je stvorio“, veli i tvrdi kako se “Bog nije prenerazio koronavirusom“. “On i iz zla virusa može izvući dobro, a njegovi planovi neće time propasti iako je nama to vrlo teško shvatiti u određenim situacijama poput trenutačne krize. U isto vrijeme odgovorni smo za to kako ćemo mi osobno odgovoriti na krizu te smo odgovorni i jedni za druge – jer on nam je dao tu slobodu“, piše Lennox i upućuje na dokaze o Božjoj dobroti, koje su u srži samog kršćanskog nauka.
“Kršćanin nije toliko osoba koja je riješila problem boli, patnje i koronavirusa, nego osoba koja je naučila ljubiti i vjerovati Bogu koji je i sam patio, koji je ustao je od mrtvih i opet će doći kao sudac svemu stvorenju“, veli Lennox.
“Svi vrlo dobro znamo da su nebrojeni milijuni ljudi tijekom povijesti trpjeli strašnu nepravdu i nakon godina bijede umirali bez zadovoljštine. Nema sumnje da će tako biti i za neke od brojnih žrtava koronavirusa. Ti ljudi nisu iskusili pravdu za ovoga života. Prema ateizmu, budući da je smrt kraj, nema nekoga budućeg života u kojem bi pravda mogla biti zadovoljena. Ako nema konačnoga suca, ne može biti ni konačne pravde. No uskrsnuće tvrdi da pravda nije iluzija i da naša čežnja za pravdom nije uzaludna. Zlostavljači, teroristi i svi zli muškarci i žene ovoga svijeta jednoga će dana biti privedeni pravdi. Kada to pokušavam objasniti ateistima, često mi odvrate kako trebamo uznastojati oko pravde na ovom svijetu. Ja se, naravno, uvijek složim s time – rad na postizanju pravednosti kršćanska je dužnost. No kažem im i kako to ni u kojem smislu ne rješava problem konačne pravde.
Ateizam po definiciji ne poznaje konačnu pravdu. Ateizam je uvreda za naš moralni osjećaj. Prema Bibliji, s druge strane, konačna je pravda veoma stvarna. Bog je autoritet iza moralnoga zakona i on će biti njegov branitelj. Doći će, posljedično, konačni sud, na kojem će se izvršiti savršena pravda s obzirom na svaku nepravdu koja je počinjena od početka do kraja vremena“, objašnjava kršćanski stav John C. Lennox dodajući da – pravda nije šala.
“Kršćanin, kako veli, nije osoba koja je riješila problem patnje, nego osoba koja je zavoljela i povjerovala Bogu koji je patio za nju“, veli on simbolički pronalazeći i u nazivu samoga koronavirusa latinski korijen “corona“, tj. kruna. “Možemo naći nadu u drugoj coroni: trnovoj kruni koju su prilikom suđenja Isusu nabili na glavu, prije nego što su ga pogubili“, piše.
“Mnogi od nas zabrljali su u vlastitom životu, pa čak i u životima drugih ljudi, a da i ne govorimo o tome što smo učinili planetu. Ne mogu postojati dva raja za ljude: jedan raj zajedništva s Bogom, a drugi bez njega. Koronavirus munjevitom brzinom razbija iluziju da možemo izgraditi savršenstvo na zemlji – a naše prvotno bezvoljne, čak i neobično samodopadne reakcije promeće u pravi strah, frustraciju i srdžbu“, objašnjava Lennox dodajući kako bi možda koronavirus mogao poslužiti kao veliki megafon koji će nas podsjetiti na konačnu statistiku: svaki čovjek umire.
Dobra svrha koronavirusa
“Ako nas to potakne da se okrenemo Bogu kojega smo možda godinama ignorirali, a koji je nosio trnovu krunu zato da nas vrati u odnos sa sobom i uvede nas u novi, netaknuti svijet onkraj smrti, onda će koronavirus, unatoč metežu koji je izazvao, poslužiti vrlo dobroj svrsi“, kaže on i svoju knjigu završava jednim vlastitim intimnim pitanjem koje se, kako veli, budi u njemu. “Kada bi veo koji sada razdvaja vidljivi svijet od nevidljivoga na trenutak nestao te bismo mogli vidjeti trenutačno stanje onih koji su preminuli – mirijade nedužnih kršćanskih vjernika koji su pretrpjeli neshvatljiva zla od ruke nemoralnih vlasti, huškača ratova i narkobosova ili koji su bili nedužne žrtve prirodnih katastrofa i pandemija – je li doista moguće, u svjetlu svega što znamo o Isusu Kristu, da bi u trenu nestali svi naši prigovori Bogu oko načina na koji upravlja situacijom? Još nismo došli do toga drugog svijeta, ali imamo vijest o njemu koja iz toga svijeta dolazi – vijest koju ovaj virusom zaraženi, tjeskobni svijet očajnički treba čuti“, piše Lennox.
A tko je tvorac!?