Hrvatska je ulaskom u EU otišla s Balkana, ali Balkan nije oti šao iz glava mnogih građana i onih na javnim dužnostimakoji ne mare za javno dobro, gledajući samo svoje hedonističke i druge interese. I evo nas uoči Uskrsa i turističke sezone na 2000 zaraženih dnevno i više od 5800 mrtvih. Nismo ni blizu polovine procijepljenih starijih i rizičnih, a već su razne skupine počele lobirati koga od njih treba staviti na prioritetne liste.
Dok se ne cijepe svi rizični koji se žele cijepiti, neukusno je da bilo tko iz zdrave populacije traži cijepljenje prije starijih i kronično bolesnih koji od COVID-a umiru. Opravdano je što su se cijepili premijer, šef Sabora i ministar zdravlja AstraZenecom, jer u to je cjepivo poljuljano povjerenje građana, ali čime pravdati to što su u siječnju oni koji se smatraju “elitom” društva, a zdravi k’o dren, prigrabili cjepivo čim im se pružila prilika?
Prilika čini lopova, prilika da se dobro zabaviš u zatvorenom privatnom ili javnom prostoru, prilika da zaradiš na gostima na punim, osobito unutarnjim terasama ugostiteljskih objekata i računaš na to da inspektori neće biti revni dovela nas je do ponovnog punjenja bolnica.
Mudrovanja egocentrika o maskama koje im uzimaju slobodu, uz muk o tome da nepridržavanjem mjera i tajenjem simptoma ugrožavaju živote i zdravlje drugih, dovela su nas do toga da je Božinović najavio da o nama ovisi hoće li 1. travnja biti na snazi postojeće ili restriktivnije mjere. Nažalost, mnogi su županijski stožeri zakazali s nadziranjem postojećih i predlaganjem strožih mjera. Iako u Zagrebu živi četvrtina stanovništva, ima dana kad se zagrebački stožer i ne oglasi, da ne govorimo o njegovoj proaktivnosti. Zato imamo 20 posto zaraženih među testiranima, s time da bi stvarna brojka mogla biti veća jer Zagreb s obzirom na broj stanovnika malo testira.
Čemu inspektori idu po školama, naravno da neće škole djecu gurati u klupe bez razmaka i da će ih upozoriti da nose maske, ali važnije je pitanje koliko roditelja pušta djecu sa simptomima u školu i javni prijevoz a da nisu testirana. A to nitko ne kontrolira. Dok, kao neke zemlje, nemamo tjedno testiranje djece, promašeno je išta zaključivati iz broja pozitivnih. Time se samo prikriva nečinjenje, a ceh zdravljem i životom plaćaju ranjivi.
Ovakvo otvoreno traženje kršenja prava ljudi treba oštro osuditi! Ovaj tekst je sramota, te je prikladan jedino za Kinu ili Sjevernu Koreju!