Subota 29. kolovoza
Nobelovac Stiglitz protiv eura u Hrvatskoj
Hoće li Boris Vujčić i Andrej Plenković poslušati američkog makroekonomista, nobelovca Stiglitza, koji upozorava da Hrvatska ne bi trebala uvesti euro jer time gubi fleksibilnost u gospodarskoj krizi? Prema njegovim riječima, euro Hrvatskoj "oduzima mogućnost promjene tečaja te joj oduzima monetarnu politiku, a time i mijenjanje kamatnih stopa"? Naravno da neće. Jer ako je Stiglitz dobio Nobelovu nagradu za ekonomiju, oni bi je mogli dobiti za poslušnost Europskoj uniji, za nekritičnost koja se ne pita za cijenu koju plaćaju hrvatski nacionalni interesi. Mnogi su u Hrvatskoj prosvjedovali protiv namjere da se uvede euro jer je kuna jedan od posljednjih znakova hrvatskog suvereniteta, a sada je najveći svjetski ekonomski autoritet istaknuo gospodarske i financijske koristi od te hrvatske monetarne samosvojnosti koje se vlast kani odreći. Uvođenje eura je dio politike Plenkovićeve vlasti koja sebe i Hrvatsku želi osloboditi svake odgovornosti za sudbinu zemlje i posve je prepustiti europskim moćnicima. Istim onima koji su, otimanjem hrvatskih banaka i drugih nacionalnih bogatstava, Hrvatsku pretvorili u koloniju te su glavni krivci što je na dnu ili pri dnu gospodarskih i drugih ljestvica u EU.
Nedjelja 30. kolovoza
Goldstein - crvena krpa u Hrvatskoj i Srbiji
Ivo Goldstein vodeći je "borac protiv ustaštva" u Hrvatskoj, te je omražen na ekstremnoj desnici, a baš ga ne obožavaju ni umjereni domoljubi. Nema njegova javnog istupa u kojem ne upire prstom u "ustašizaciju Hrvatske", a nekima su sumnjive i njegove brojke o stradalima u Jasenovcu. Protuustaštvo je tako reći povjesničarevo zanimanje. Ali ako je Goldstein crvena krpa za mnoge Hrvate, crvena je krpa i u Srbiji - iz posve suprotnog razloga. Tamo je s popisa za otkup knjiga Ministarstva kulture izbrisana njegova u Srbiji objavljena i dobro primljena knjiga "Jasenovac", jer "onoga tko tvrdi da u Jasenovcu nije ubijeno 700.000 ljudi ovdje ne treba čitati". Ministarstvo je ocijenilo da Goldsteinovo "otkriće o broju žrtava u Jasenovcu nemalom broju stručnjaka sliči na povijesni revizionizam", jer koristi službenu brojku od 83.000 jasenovačkih žrtava ustaških zločina, a brojka je gotovo devet puta veća. Nakon tolike propagande o Jasenovcu, čovjek se pita za njezine stvarne razloge, jer uvećavanje žrtava je prezir prema stradalima i zloporaba mrtvih. Riječ je o pokušaju prikrivanja srpskih zločina u obje Jugoslavije, a to se pogotovo odnosi na strahote agresije iz devedesetih. Matoš: "Srbima je laž od Boga".
Ponedjeljak 31. kolovoza
Krivac za dugove kažnjava dužnike
Vijest kaže - od 18. listopada, kada istječe mjera kojom su zaustavljene ovrhe nad novčanim sredstvima i odblokirani računi dužnika, Fina će ponovno plijeniti novac s računa Hrvata koji nisu podmirili svoje dugove. Prema procjenama javnih bilježnika, u blokadi bi se preko noći moglo naći oko 400.000 građana, i to vrijeme u kojem će zbog slabljenja gospodarstva deseci tisuća ljudi ostati bez posla, a stanje u zemlji biti sve crnje. Tko je kriv za tolike dugove? Zar sami dužnici, jer su se zaduživali da bi raskošno živjeli, kupovali luksuzne automobile, išli na skupa ljetovanja i zimovanja, razbacivali novac? Još samo u najsiromašnijim zemljama svijeta toliki broj ljudi živi u oskudici, ponajviše zbog upravljanja zemljom koje im ne omogućuje pristojan život. Ista vlast koja ljude baca u siromaštvo drži se pravila i zakona, ima sredstva bešćutne prisile i ovrhama već jednom žrtvovanoj sirotinji zadaje završni udarac nakon koje joj je ostao samo očaj. Kad taj očaj stotina tisuća ljudi usporedite sa samohvalama vlasti, vidjet ćete da postoje dvije Hrvatske, jedna koja je na rubu siromaštva ili u siromaštvu samome i druga kojoj narod uopće nije važan, nego joj je važna samo lijepa slika o sebi.
Utorak 1. rujna
Smanjena zarada banaka, je li vam žao?
Da nije riječ o slabljenju gospodarstva zbog koronavirusa, čovjek bi se radovao vijesti koja kaže kako su banke u prvom polugodištu ove godine zaradile upola manje nego lani u isto vrijeme. Jer strane banke, a drugih u Hrvatskoj gotovo i nema, profit iznose vani, pa što im je manja dobit, manja je i šteta za Hrvatsku. Isto vrijedi i za Plivu, Inu, telekomunikacije, velike trgovačke lance... Ironično je, a i ponižavajuće, što svi oni zarađuju milijarde, a mediji istodobno izvještavaju o njihovu poslovanju, što je otprilike kao briga o stanju u okupatorskoj vojsci u vrijeme rata. Nazive stranih banaka i tvrtki izgovaramo kao da su naši, domaći, hrvatski - Zagrebačka banka, PBZ, Pliva, Ina, Kaufland, Lidl, Spar i Interspar... Ušli su nam u naviku, posvojili smo ih, normalni su, pa i nismo svjesni da se iza te normalnosti krije bešćutno profiterstvo i da se hrvatskom narodu uzima golem novac. Svaki put kad uđemo u stranu prodavaonicu, banku, kad gledamo Novu TV i RTL, koristimo usluge T-coma ili kupujemo uvozne proizvode pridonosimo tom profiterstvu. Našom svakidašnjicom gospodari stranac, drži naš novac, diktira što ćemo jesti, kako ćemo se odijevati, kakve će nam biti novine i televizije.
Srijeda 2. rujna
Crkvi gotovo sve, bolnicama ništa
Nedavno sam proveo neko vrijeme u bolnici i jedva sam čekao da iz nje iziđem. Liječnici i sestre bili su više nego dobri, i hrana je bila podnošljiva, ali Bože te sačuvaj drugih uvjeta. Bolnica nema tople vode, donji rubovi vrata u kupaonici truli, na školjki u WC-u nije bilo sjedalice pa se sjedalo na keramičke rubove, kabina WC-a nije se mogla zaključati pa si se morao držati za kvaku na vratima da netko ne uđe dok si unutra itd. Čitam kako je u posljednje četiri godine, otkad je Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova EU osnovalo Program ulaganja u zajednicu, koji je predviđen i za bolnice, od 58 milijuna kuna 53,2 milijuna dodijeljeno crkvama, uglavnom katoličkim. Vjernik sam i nemam ništa protiv izdvajanja za crkve, ali mi je neshvatljivo da su dobile gotovo sav novac iz spomenutog Programa, dok, na primjer, bolnice vape za minimalnim ulaganjima koja bi ih učinila higijenskijim i podnošljivijim za bolesnike. Ako je stanje i u drugim bolnicama kao u onoj u kojoj sam bio, onda je to nacionalna sramota. Ako Plenkovića, Jandrokovića i druge političare možemo vidjeti na misi, trebalo bi vidjeti kako bi se osjećali u bolnici u kojoj se mjesec dana ne mogu pošteno okupati.
Četvrtak 3. rujna
Crna Gora - trajna rascijepljenost
Pobjeda prosrpske oporbe na izborima u Crnoj Gori, državici od nešto više od pola milijuna stanovnika, potresla je Europu. Jer s novom vladom Podgorica bi se mogla okrenuti Srbiji i Rusiji, a to nipošto ne odgovara Europskoj uniji. Rezultati crnogorskih izbora imali su golem odjek i u hrvatskim medijima, gotovo su svi objavili specijalne komentare, što je zacijelo posljedica uspomena na pripadnost istoj državi koju smo dijelili i s Crnom Gorom. Ali nema razloga da se Hrvatska toliko uzbuđuje, izbori su izbori, pobjeda prosrpske oporbe također je demokratska i izražava neko činjenično stanje u susjednoj državi. Hrvatska je civilizacijski bitno različita od pravoslavne Srbije i Crne Gore koje će trajno ostati u balkanskim proturječnostima i sukobima - nikad se ni srpstvo ni crnogorski nacionalisti u jednom od "dva oka" sebe neće odreći, niti će se sebe odreći dvije pravoslavne crkve, Srpska i Crnogorska. Ni Zapad se neće odreći Crne Gore, koja je i članica NATO-a, kao što se Rusija neće odreći "prirodne" mogućnosti da u njoj ima svoj utjecaj. Sve će to određivati budućnost te rascijepljene državice, u kojoj se vozači zalijeću u skupinu koja slavi pobjedu na izborima. Balkan.
Petak 4. rujna
Po siromaštvu smo već na vrhu EU
Čekaju li nas uskoro masovna otpuštanja radnika? Ugostitelji jadikuju - bez konkretne Vladine pomoći, brojni lokali neće dočekati proljeće. Prema sadašnjim brojkama i parametrima, već bismo ove zime samo u ugostiteljstvu mogli ostati bez 30.000 radnika. Ministar financija Zdravko Marić na to uzvraća - za ugostitelje smo produljili mjere potpora da im olakšamo poslovanje, koliko je moguće, i čuvanje radnih mjesta. Sve to ima svoje financijske reperkusije. Nema zemlje koja to može neograničeno financirati, ističe ministar. Mogućem gubitku desetaka tisuća radnih mjesta u ugostiteljstvu, ali i u drugim djelatnostima, treba pribrojiti i 37 tisuća nezaposlenih više nego što ih je bilo lanjskog ljeta. Kako onda povjerovati ministru Tomislavu Ćoriću koji kaže da najava dijela stručne i političke javnosti da nas čeka ekonomska kataklizma nema "nikakvo uporište"? Zvalo se stanje koje nas čeka kataklizmom ili nekim blažim riječima, nezaposlenost će još više povećati siromaštvo po kojem smo već na vrhu ljestvice Europske unije. Umjesto da prizna taj socijalni slom, nezapamćen u hrvatskoj novijoj povijesti, komotna vlast se drži kao da krize nema i kao da živimo u zemlji obilja i sreće.
đaba sve bit će kako je hdz odlučio