Nema predaje, mobilizirajuća je deviza neovisnog zastupnika Slavena Letice koji kraj ljeta koristi pripremajući novu parlamentarnu bitku za dopunu kaznenog djela veleizdaje te uvođenje novih kaznenih djela zarobljavanja države i zlorabljenog ili iznevjerenog povjerenja.
Nakon što ljetos nije uspio amandmanima na izmjene Kaznenog zakona progurati te inkriminacije, za jesensko je zasjedanje Sabora već napisao novi prijedlog izmjena Kaznenog zakona, koji ovih dana šalje u saborsku proceduru.
Izbjegavanje Tuđmana
Akcija s amandmanima Letici je bila osuđena na neuspjeh, ako ni zbog čega onda zato što je u objašnjenju razloga zbog kojih treba dopuniti kazneno djelo veleizdaje naveo sporazume povezane s Ivicom Račanom i Franjom Tuđmanom, pa nije mogao očekivati potporu ni SDP-a ni HDZ-a.
Računajući na to da bi HDZ-ove zastupnike mogao lakše pridobiti, napravit će taktičku izmjenu, pa odgovornost za Ugovor o državnoj granici između Bosne i Hercegovine i Hrvatske neće pripisati Tuđmanu, koji ga je s Alijom Izetbegovićem potpisao, nego Mati Graniću, koji ga je, kaže Slaven Letica, kao ministar vanjskih poslova, s glavnim pregovaračem Željkom Dobranovićem, priredio Tuđmanu za potpisivanje.
Kazneno djelo veleizdaje, prema Letičinu prijedlogu, počinio bi onaj tko parafiranjem ili potpisivanjem međunarodnog akta izdvoji ili je kanio izdvojiti dio državnog teritorija i pripojiti ga drugoj državi.
Tajkuni i političke veze
Hrvatska je nakon rata bila izložena nizu pokušaja nenasilnog izdvajanja državnog teritorija. Bili smo svjedoci neodgovornog i opasnog ponašanja najviših državnih dužnosnika.
Zato držim da je potrebno Kaznenim zakonom zaštititi hrvatsku zemlju i more od darovanja ili prodaje drugima. Kazna za takav čin bila bi najmanje pet godina zatvora ili čak dugotrajan zatvor objašnjava Slaven Letica zašto ne odustaje od svog nauma.
Jednake je zatvorske kazne predvidio i za kazneno djelo zarobljavanja države.
Ono se odnosi na glavni i najteži oblik korupcije, koji su istraživači Svjetske i Europske banke otkrili u svim tranzicijskim državama. Neku državu u zarobljeništvu drže, na primjer, tajkuni koji političkim vezama uspijevaju kupiti odluke vlade, parlamenta, predsjednika države ili vrhovnog suda tako da odgovaraju njihovim interesima, kaže Letica.
Drugi je oblik zarobljavanja države kad ministri posluju s vlastitim tvrtkama. Kazneno djelo iznevjerenog povjerenja svojedobno je predlagao SDP, a Letica ga nastavlja gurati.
Djelo bi se odnosilo na državne i lokalne dužnosnike koji zloupotrijebe povjerenje birača za svoje interese.
