Traumatizirana i u šoku nakon silovanja, djevojka na ginekološkom pregledu slušala je liječnicu kako bijesno govori medicinskoj sestri: "Zbog ovakvih pijanih kurvi ja se moram povlačiti po sudovima!" Silovana je djevojka, naime, s napadačem prethodno te večeri tijekom šest sati popila jednu butelju vina, što je liječnici očito bio dovoljan razlog za ovako nehumano i neukusno iskaljivanje. Drugu je žrtvu ginekolog odbio riječima: "Otiđite na policiju!"
Protokol "zapinje"
Jedna je pak djevojka nakon silovanja izbačena iz jurećeg automobila, pri čemu joj je izletio pršljen i prepilio živce. Kod pregleda u bolnici nije mogla otkopčati hlače, pa su joj otresitim potezanjem patentnog zatvarača ozlijedili kožu trbuha. Osim ginekološkog, druge preglede nisu joj obavili pa tako ni ozljedu pršljena koja se za koji dan pogoršala, jer postupak u slučaju prijave silovanja podrazumijeva samo ginekološki pregled.
– Upravo zbog takvih situacija mi u Protokolu o postupanju u slučaju seksualnog nasilja, za koji dugo već tražimo da postane obvezujući dokument, tražimo kompletan pregled žrtve – ističe mr. sc. Maja Mamula iz Ženske sobe – Centra za seksualna prava, gdje su jučer predstavili izvještaj "Seksualno nasilje u Hrvatskoj 2000. - 2010." Stvarni podaci razlikuju se od službenih jer na jedno prijavljeno silovanje dogodi se 15 do 20 neprijavljenih, a prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, upravo je silovanje najčešći razlog za razvoj posttraumatskog poremećaja, iznosi 49 posto. Najčešće su žrtve silovanja žene, ali prema dobi, najčešće su žrtve različitih oblika seksualnog nasilja (bludne radnje, zadovoljavanje pohote itd.) djeca – u 32% slučajeva. Slijede maloljetne osobe od 14 do 18 godina (30%), zatim osobe u dobi između 19 i 22 godine (15%), od 23 do 30 godina (11%) te ostale. Jedino kazneno djelo seksualnog nasilja koje podjednako čine i muškarci i žene jest svodništvo.
Seksualno se nasilje svrstava u najteže oblike nasilja koje narušava osnovna ljudska prava, a događa se širom svijeta. Nije to samo fizički napad nego napad na intimu, na psihičke granice pojedine osobe, što je još jedan oblik nasilja. Karakterizira ga šutnja i mali broj prijava, što je posljedica okrivljavanja žrtava.
Stigma i etiketa
– To nepovjerenje prema žrtvama neopravdano je jer broj lažnih prijava u svijetu kreće se između 1,5% i 3% kako za silovanje, tako i za sve ostale vrste nasilja – napominje mr. Mamula. Osim fizičkih posljedica spolnog nasilja kao što su ozljede, narušeno reproduktivno zdravlje, moguća zaraza spolnim bolestima i neželjena trudnoća, prisutne su i psihičke posljedice poput narušenog mentalnog i seksualnog zdravlja, traumatskog poremećaja, ali i goleme socijalne posljedice, jer žrtve stigmatiziramo i etiketiramo.
– Jedan je od naših slučajeva bila i mlada žena koju ne napao nepoznati silovatelj, pritom joj je nabio kapu na glavu. Zaručnik ju je ubrzo ostavio uz objašnjenje da ne može s njom živjeti – kazala je mr. Mamula. Dodala je da pomoć nerijetko trebaju i članovi obitelji žrtve, jer čak i kad žele, ne znaju kako pomoći pa se nerijetko prave da se ništa nije dogodilo, što također nije dobro za oporavak žrtve.
Među "grijehe" sustava ubraja se i poziv iz jednog od centara za socijalnu skrb, odakle je došao poziv Ženskoj sobi o sumnji na silovanje invalidne osobe u jednoj obitelji. Pa ako Centar ne može ući u obitelj, kako će aktivisti jedne udruge?! Međutim, ima i svijetlih primjera. – Jedna mi je djevojka pričala kako ju je tijekom ginekološkog pregleda policajac držao za ruku. Već sam se narogušila, međutim, ispalo je da je čovjek postupio očinski i suosjećajno i da je djevojci njegov postupak puno značio – kazala je M. Mamula. Drugi je pak policajac o svom trošku kupio mobitel jednoj gluhonijemoj obitelji i u njega spremio svoj broj tako bi ga oni mogli pozvati samo pritiskom na tipku i alarmirati o napadu.
svatili ste krivo demokraciju , pljujete ivrijeđate sve i svašta ništa vam nije sveto. nema nama pomoći bez diktatora, i golih otoka.