- Bile smo robijašice u našem selu Berku pokraj Vukovara. Bez hrane, vode i struje tjerali su nas da hranimo marvu koju smo imali u selu. Muškarce su odvodili. Sve je to malo važno jer su mi sina odveli u Beograd, upirali prstom u mene i govorili "Ustašo, nećeš ga više vidjet". Došli su Bijeli orlovi, imali su crnogorski naglasak, zavezali su mi oči i vodili me. Kasnije sam saznala da su tada mog kuma, 28-godišnjeg maldića i njegove roditelje sjekli i bacali u bunar. Bila sam i silovana. Vaginalno i u usta, a silovao me i moj susjed. Što da vam govorim, znate kako je - hrabro se javnosti ispovjedila bivša logorašica Eva Penavić. Jedina želja za koju se u svoj muci molila Svevišnjem ostvarila joj se – sin joj se vratio živ.
Nju, Jelenu Mihaljević i Ružicu Erdody silovali su, mučili i ponižavali prije dvadeset godina, a one su sve to u subotu u Novinarskom domu podjelile sa sjećanjima i detaljima kao da je bilo jučer. Znaju svaki datum, minutu, imena i nadimke žrtava i zlostavljača. Članice Udruge žena u Domovinskom ratu organizirale su Skup logorašica nezadovoljne odnosom prema ženama, civilnim žrtvama rata. Te hrabre žene, koje su sve torture uspjele preživjeti, a sada ih prenose drugima uz ponovno proživljavanje boli i poniženja, koji je u Hrvatskom novinarskom domu na suze tjerao i slušače, od premijrke, predsjednika Sabora i predsjednika tražit će da im se da status žrtava stopostotnog invaliditeta s posebnim pravima i naknadom te da se konačno počne suditi zločincima i silovateljima.
Predsjedniku Ivi Josipoviću zamjerile su što nije s njima.
– Trebao je Josipović biti tu, zaslužile smo! Da je Tadić, došao bi – na kraju svoje teške priče poručila je predsjedniku R. Erdody.
– Bez hrane i vode, spavajući na betonu čekala sam slobodu. Odveli su nasna kolodv or, a tamo su nas dočekali četnici. Sjećam se da su po gradu ležali ljudi koji su ubijeni s vrećicom u ruci. Tukli su, pucali. Čuli su se jauci – početak je torture koju je prošla Vukovarka Ružica. Na kolodvoru su ih razdijelili na Srbe i Hrvate, a kada joj je susjed kazao „Ružo, izađi van“ mislila je da je spašena. No, pozvao ju je u zatvor. Još vidi sliku mladića, čija je majka bila zarobljena s Ružicom, a kojega su divljački tukli noževima i svime čime su stigli. Prebili su ga do smrti.
Bez obzira na sve, spremna je oprostiti. Zaboraviti ne može.
Udruga žena u Domovinskom ratu, koja je organizirala Skup logorašica, nezadovoljne su radom institucija i podsjećaju na svoja ljudska, moralna i materijalna prava.
