Nije li predmet hitan, na Općinskome sudu u Zagrebu može vam se
dogoditi da prvo ročište u nekoj parnici ne bude sazvano
dvije i pol godine od podnošenja tužbe! Jedan je to od
slučajeva kojima su se lani bavili pučki pravobranitelj Jurica Malčić i
njegovi suradnici. Pučkom pravobranitelju, kao posljednjem
utočištu, u godini se obrate tisuće ljudi, u danu zove od 20
do 30 ljudi, a u radu je lani bilo oko 2500 predmeta iz različitih
područja. Nekima od njih pravobranitelj uspije pomoći, negdje treba
malo više inzistirati, no pojedini se problemi
uredno ponavljaju iz godine u godinu, o njima pučki
pravobranitelj izvještava i upozorava, a pomaka –
nema.
Ubrzanje postupaka
Među takvima je svakako sporost hrvatske državne uprave, pa se njome
nedavno bavio i Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu,
ocijenivši da u Hrvatskoj nema učinkovita pravnog sredstva
za ubrzanje upravnih postupaka! Takva pljuska iz Europe pojačana je i
ocjenom da nema ni jamstva da nečiji postupak neće trajati kao u filmu
“Beskrajni dan”, tako što se
rješenja poništavaju i vraćaju na ponovni
postupak. Malčić je već dva puta u svom izvještaju
upozoravao kako upravni postupci traju predugo, osobito u mirovinama,
stambenim i imovinsko-pravnim predmetima, u obnovi i
graditeljstvu.
– Ne može netko biti dobar ministar ako u njegovu resoru
upravni postupak traje nekoliko godina – ističe Malčić i
dodaje kako će biti dobro ako Europski sud i EU prisile vlast da učine
nešto na korist građana, ali nije dobro da to uvijek mora
biti izvanjska prisila. No načelo o dobroj i prijateljskoj upravi
daleko je još od Hrvatske.
Četiri je puta pučki pravobranitelj pisao ministru Božidaru
Kalmeti, zbog brojnih pritužbi na povrat privremeno oduzete
imovine, stambeno zbrinjavanje, obnovu kuća... Malčić je tražio
sastanak, no već godinu dana odgovora od Kalmete – nema.
Možda reakcija stigne sada, kad i Europa ozbiljno upozorava na iste
probleme zbog kojih Malčić uzalud piše. Riječ je uglavnom o
povratnicima srpske nacionalnosti, koji traže svoje kuće natrag ili su
imali stanarsko pravo, pa ih sad valja nekako zbrinuti. Kad je riječ o
obnovi, tu ima i Hrvata, a i gotovo 15 tisuća žalbi koje obrađuje samo
četvero zaposlenih u Uredu za obnovu! Da rade i noću, žalbe moraju
čekati godinama...
Poseban su problem lokalne komisije za procjenu šteta, koje
rade kojekako, a u Ličko-senjskoj županiji dvije godine komisije nije
ni bilo... Na zadarskome području obnova kuće zbog koje se Z. W.
obratila pučkom pravobranitelju nije riješena punih 12
godina! Zahtjev za obnovom podnesen je 1995. godine,
rješenje doneseno nakon osam godina, na to se Z. W. žalila,
no do danas predmet nije riješen.
Bespravni i opasni
Kako besplatno do vikendice? To je pitanje zagrebačka obitelj
riješila useljavanjem u kuću Srba u Karinu, ondje
dolaze ljeti, koriste se i, zlu ne trebalo, stanom u Benkovcu, a
Regionalni ured za prognanike u Kninu vlasnicima objašnjava
da su ljudi koji se bespravno koriste kućom – opasni! Neka se
obrate Upravi u Zagrebu, savjetovano je bračnom paru D., vlasnicima
kuće, no Zagreb se proglasio nemjerodavnim... Malčić zasad uzalud tvrdi
kako je ovdje riječ o višestruku kršenju propisa,
zbog kojih vlasnici već osam godina čekaju povrat svoje kuće.
Slabo napreduje i povrat imovine oduzete za socijalizma, a na
postavljene upite Ministarstvo pravosuđa redovito kasni s odgovorima.
Žalbe se rješavaju godinama, pa za ilustraciju može
poslužiti primjer Vukovaraca koji su zahtjev podnijeli 1997. godine,
nakon sedam godina dobili odbijenicu na koju su se žalili, no konačne
odluke _ još nema... U Malom Lošinju, pak,
bivša vlasnica čeka odluku o svojoj žalbi od 2001. godine, a
tek nakon intervencije pučkoga pravobranitelja riješena je
2006. godine... Ministarstvo pravosuđa, ocjenjuje Malčić, ignorira
instituciju pučkoga pravobranitelja. Valja reći i da o tome odlučuje
Boris Koketi, pomoćnik ministrice pravosuđa, koji je ovih dana bio
kandidat za Ustavni sud...
Žale se investitori
Nešto je manje tužbi zbog graditeljstva, no sad se uglavnom
žale sami investitori. Tako je Lj. T. iz Velike Gorice dobila
pravomoćne dozvole, sagradila kuću, no urbanistička inspekcija
pokrenula je postupak za poništenjem lokacijske dozvole!
Velikogoričanka se našla u bezizlaznoj situaciji, pučki se
pravobranitelj umiješao, no državna uprava i dalje zahtijeva
da LJ. T. ponovno traži građevinsku dozvolu!
U Hrvatskoj ima 2660 roditelja koji imaju djecu s težim smetnjama u
razvoju, pa im država odobrava rad s polovicom radnog vremena i za tu
polovicu daje naknadu plaće. Ali, pritužila se 2004. godine jedna
korisnica tog prava – polovica plaće od države manja je nego
ona u poslodavca, iako bi morale biti jednake. Sve je ispitano, naknada
je doista manja točno za iznos poreza i doprinosa, ali oni se
– ne naplaćuju! Kako to, ostala je tajna. Malčić je tražio
promjenu pravilnika, no odgovora na to od potpredsjednice Vlade
Jadranke Kosor nema, pa je majci djeteta savjetovao da pravo potraži na
– sudu...
Sudovi su, pak, posebna priča, jer tu pučki pravobranitelj
nije mjerodavan, iako je nekoliko puta to tražio, a ocjenjuje i da
nadzor koji provodi Ministarstvo pravosuđa nije dovoljan. Vrhovni sud,
otkako mu je na čelu Branko Hrvatin, ipak istjeruje najstarije predmete
na svjetlo sudnice. Malčić ističe kako na osnovi žalbi građana nije
pokrenut ni jedan stegovni postupak protiv sudaca, a ministarstvo ne
rješava ni crne točke hrvatskoga sudstva:
najopterećenije sudove u Zagrebu i Splitu, pitanje Upravnog suda, ne
osigurava se dovoljan broj sudaca i sudskih savjetnika...
Izvještaj pučkoga pravobranitelja otkriva tužne priče kako se država i njezini činovnici bahato odnose prema građanima