Pet je godina prošlo i rat u Dubrovniku je završio, no ljubavne peripetije se nastavljaju, a što će se sve događati u novim nastavcima serije “Zora dubrovačka”, gledatelji će moći vidjeti od ponedjeljka kada se sapunica vraća u program Nove TV. Glavnog lika, Maru, oko čijeg je života i ispletena cijela radnja, igra 29-godišnji sarajevski glumac Boris Ler.
– U vremenu koje sam imao, pogotovo prije snimanja pilota, pokušao sam u sebi pronaći motive zašto radim i zašto ću glumiti u seriji. Uvijek je teško u ulozi koja se radi iznova pronaći sve ono što taj lik jest i spojiti to sa sobom, zajedno s nekim drugim stvarima, i naći uzore. S jedne je strane bilo teško, a s druge strane inspirativno i uživao sam u vremenu koje mi je bilo potrebno da shvatim tko je taj čovjek kojeg trebam igrati i da on postane ja – kaže Boris. S likom Mare ima dosta sličnosti.
Uzor mu je Dragan Despot
– Sličan mi je u tome što vjeruje u ono što radi i u istinsku ljubav, kao što i ja vjerujem. Požrtvovan je u svemu što čini, a ja se u svojoj karijeri trudim raditi baš na taj način. Sve što radim, radim do kraja i trudim se uvijek dati svoj maksimum – priča Boris. Suradnju s kolegama na setu opisuje kao idealnu, no, priznaje, najdraže mu je raditi s Draganom Despotom koji mu u seriji igra oca.
– Dugo nisam sreo profesionalca kao što je on i čovjeka koji na svako snimanje dolazi spreman. Ne govorim da samo zna tekst, govorim o svemu. Spreman je na ulogu, na okolnosti, na sve što taj dan trebamo snimiti. Ja se trudim da isto tako dolazim na svako snimanje spreman, koliko mi vrijeme dopusti, a ako mi ne dopusti, ne spavam nikako, već se spremam. Zadovoljstvo mi je raditi s kolegama kao što je Dragan i neopisivo uživam u tome – iskreno će glumac. Zbog uloge u “Zori dubrovačkoj” Boris se na nekoliko mjeseci preselio u Hrvatsku s povremenim izletima u Sarajevo, gdje ga najželjnije iščekuje supruga Mirna.
Očaran Dubrovnikom
– Nedostaje mi moja supruga, dom i mnogo drugih stvari, ali nekako pronalazim utjehu u onome što radim. Na svu sreću, i supruga radi, no zbog toga samo u večernjim satima pronalazimo vrijeme da kažemo jedno drugome da si nedostajemo. A to mislimo cijeli dan. Nedostaje mi sve i koristim sve moguće slobodno vrijeme da odem u Sarajevo, no tog je slobodnog vremena malo, tako da ne idem baš često. Stalni sam član Kamernog Teatra 55 u Sarajevu i imam svoj stalni repertoar. Riječ je o nekih 5-6 predstava koje igram na mjesečnoj razini, tako da odem na dva dana ili nešto više. Rekao bih da mi taj ritam glumljenja u predstavi pa u filmu olakšava to što mi nedostaje supruga, dom, Sarajevo i obitelj – kaže Boris. Ipak, ne žali se na atmosferu i gostoprimstvo u Hrvatskoj. Tu je, kaže, upoznao divne ljude, a snimanje koje se odvija na relaciji Zagreb - Dubrovnik dalo mu je mogućnost da biser Jadrana pobliže upozna.
– Dubrovnik je prelijep i uživam u njegovu mirisu, arhitekturi, u ljudima, u svemu. Često sam tamo i svaki put nanovo imam osjećaj da bih ga mogao još istražiti i otkriti nešto novo u njemu jer je pun nekih misterija koji vas provociraju, koji vas uzbuđuju. Jako volim taj grad – oduševljeno kaže Boris.
U braku je sa scenografkinjom Mirnom na koju je jako ponosan.
– U istim smo vodama, ali nažalost još nismo imali šansu raditi zajedno. Mislim da je jako talentirana, i to ne zato što je moja supruga, nego sam stvarno ponosan. Sve što je dosad radila, radila je onako posebno, drugačije od svakodnevice i predstava koje se rade kod nas. A s druge strane je divna osoba i uživam u svakom trenutku provedenom s njom – nježno će glumac. U njegovoj obitelji svi su liječnici: majka, otac, brat, ujak, ujna, tetak... I Boris je krenuo tim putem pa je završio srednju medicinsku školu. No u drugom srednje shvatio je da su mu roditelji “pogriješili” što su ga vodili u kazalište jer se tako zaljubio u glumu.
– Moji roditelji bili su iznenađeni što sam krenuo nekim putem koji oni poznaju, a onda sam odlučio da ću ići putem koji oni poznaju samo izvana kao publika, a zapravo ne znaju što se događa unutra. Kad sam primljen na Akademiju, još su više bili iznenađeni jer se očigledno nisu nadali, ali podržavali su me – priča Boris i otkriva da mu je u desetak godina koliko se bavi glumom najljepši kompliment dala majka.
– Rekla je da je sretna i da sam odličan u predstavi, da vidi da ja to želim i volim, te da mi želi sve najljepše u životu – kaže Boris.
>>Sapunica o dvoje zaljubljenih u ratom zahvaćenom Dubrovniku
