Dok se vozimo kroz Gospić, Darko Milinović iz automobila koji vozi ispred nas telefonom nas upoznaje s gospićkim znamenitostima. Škola, novi trg, Tuđmanov spomenik, zgrada županije. Gdje god prođemo svi mu se javljaju, pozdravljaju ga, obraćaju mu se s doktore. On u šali upozorava da paze što govore jer su došli novinari iz Zagreba. Iako je tjedan dana prošlo od izbornog sabora HDZ-a, na kojem je doživio velik povratak u vrh stranke, Milinović je i dalje iskreno sretan. Kaže, kao malo dijete. Pitam ga je li okrenuo janje i je li bila fešta u Gospiću na račun političkog povratka. Odgovara mi da su malo slavili. Luda je politička situacija, pa nije bilo vremena. Ali sve mu je nekako krenulo. Ustao je iz političkog pepela, a i riješio se biskupa Mile Bogovića. Kaže mi da se Bogovića doživljavalo kao velikog desničara, a stalno je lupao po HDZ-u.
– Mislim da smo dobili dobrog novog biskupa – govori mi značajno. No, krenimo na intervju.
Kako ste se uspjeli vratiti u vrh HDZ-a nakon četiri godine? Nije baš uobičajeno da se netko tko ispadne iz vrha politike uspije vratiti na tu poziciju?
Da, bio sam drugi čovjek stranke, barem u formalnom smislu, i moja politička putanja nalagala je prije četiri godine kandidaturu za predsjednika HDZ-a. I nisam uspio u tome. Ali svoj povratak mogu najviše zahvaliti svojoj bazi u Ličko-senjskoj županiji. Mi smo županijski odbor koji ima najbolje rezultate na svim izborima. Povukao sam se u svoju bazu, radio na izbornim rezultatima i tako pomagao tada novom vodstvu stranke. Povukao sam se iz medija, promišljao svoje krive poteze, razgovarao s mnogim ljudima i nakon dubinske analize shvatio da se mogu vratiti. Mislim da sam pokazao kako se istinski HDZ-ovac mora ponašati. Kao što sam već rekao, budući da sam poznat kao netko tko unosi emocije u sve što radi, pa tako i u politiku, sretan sam kao malo dijete.
Prije četiri godine bili ste najveći kritičar Tomislava Karamarka. Bio je to vrlo neugodan sraz jer ste izvlačili i aferu Soboli itd. Kako ste uspjeli ispeglati odnose s njim?
Sada to mogu otvoreno reći, u kampanju za predsjednika HDZ-a išao sam otvorena srca. Nudili su mi se mnogi da za mene odrade prljavi posao u kampanji. Ali shvatio sam da sam pred kraj prešao liniju pristojne kampanje, i to je jedan od razloga zašto sam izgubio te izbore. Nekoliko sam mjeseci čekao sastanak s Karamarkom da porazgovaramo. Taj je sastanak bio početak razrješenja, tada neidiličnih odnosa. Nisam mogao dopustiti da cijela Ličko-senjska županija bude moj talac, dakle da zbog mojih odnosa s vrhom stranke pati cijela županija.
Kako je protekao taj razgovor?
Razjasnili smo odnose. Predsjednik stranke objasnio mi je zašto je u određenim trenucima bio s Manolićem i Mesićem, objasnio mi je svoju ulogu u borbi protiv korupcije i u poduzeću Soboli. Vjerovao sam mu i rekao da se povlačim u svoju bazu. Naknadno je i DORH rekao svoje u vezi sa Sobolijem, i tada sam shvatio da sam bio instrument nekih drugih, koji nisu imali hrabrosti o tome javno govoriti, a ja sam naivno nasjeo.
Ti drugi su i dalje u HDZ-u?
Nisu, barem koliko ja znam.
Rekli ste da vas je Karamarko u tom razgovoru uvjerio da nema afere Soboli, objasnio epizode s Manolićem i Mesićem. Vjerujete li mu i sada u aferi Konzultantica?
Čvrsto vjerujem da su njegove namjere bile iskrene. I onda sam i sada vjerujem.
Upravo se zbog te afere trese se cijela Vlada. Kako će, po vašem mišljenju, završiti kriza vlasti?
Vlada je, čim je sastavljena, krenula krivo. Već u prvim tjednima bilo je naznaka krize.
Kako komentirate zahtjev premijera za ostavku Karamarka i Petrova?
Mislim da je to utopija i još jedan primjer da se premijer nije snašao na političkoj sceni. Mislim da je pokazao i nevjerodostojnost jer je do jučer govorio da podržava Karamarka i da treba sačekati odluku Povjerenstva.
Rekli ste da premijer treba dati ostavku, a to traži i HDZ?
Više je razloga. Nekorektno je što je napustio Banske dvore pet minuta prije sjednice Vlade pravdajući se neodgodivim obvezama. Ja ne želim premijera koji će u vrijeme krize napraviti to što je on napravio i prepustiti naciju nagađanjima. Znači li to da bi opet u nekoj kriznoj situaciji otišao i ne bi ga bilo dva-tri dana?! Hrvatska ne zaslužuje takvog premijera koji kao da nema vremena za Hrvatsku pa svako malo ima telefonske sjednice. Pokazao je da nema autoritet. Da je održao sjednicu, lupio šakom o stol i rekao što je imao reći, to bih možda i razumio. Počeo je svoj mandat tako da proizvodi krizne situacije, koje cijelo ovo vrijeme obilježavaju ovu Vladu.
Kažete da je Vlada krivo krenula, koji su bili prvi krivi potezi?
Nisu mi jasni potezi premijera. Kao HDZ-ovca on me potpuno razočarao jer ga je upravo HDZ doveo za predsjednika Vlade. Orešković je postao premijer ni kriv ni dužan. On nije poderao ni jedan par cipela za HDZ. Ali kad si već došao u situaciju da postaneš premijer, onda u političkom smislu nije korektno što nije uzeo u obzir Karamarkovo mišljenje, a on je potpredsjednik za nacionalnu sigurnost, pri imenovanju prvih ljudi tajne službe.
Je li bila greška što se uopće pristalo na zahtjev Mosta da premijer bude nestranački i jesu li se pregovori s Mostom mogli bolje odraditi?
Drugi razlog ove krize vlasti, a to se sad vidi, loši su pregovori. Naš je osnovni cilj bio rušenje SDP-ove vlasti. No napravili smo previše ustupaka.
Konkretno?
Pa, na primjer, moj je stav bio da HDZ ne bi trebao pristati na to da Mostu pripadnu i MUP i Ministarstvo pravosuđa. Nismo trebali najvažnije resore prepustiti Mostu, a onda tražiti da mi bitno utječemo na kadrovsku politiku. Predlagao sam da prvi potpredsjednik Vlade, kad već ne može biti premijer, istodobno bude i ministar unutarnjih poslova. U slučaju da je Most na to stavio veto, onda ne bismo trebali dalje pregovarati s Mostom i danas bi za HDZ bila bolja situacija. Božo Petrov se ne može rukovati stisnute šake.
Je li onda greška što je HDZ sastavio Vladu s Mostom? Pokazalo se da je to eksperiment koji je propao.
Imam još jednu zamjerku, pa ću se vratiti na pitanje. Nijedna Vlada nije bila ustoličena a da nije imala potporu nacionalnih manjina.
Greška HDZ-a?
Ne znam čija je, ali je greška. Trebali smo sjesti s manjinama i vidjeti koji su uvjeti za njihovu potporu. To bi nam bio velik iskorak i prema Europi i prema manjinama. To bi bio odraz snage i europskog štiha Vlade koju je HDZ formirao s Mostom. Ne bih imao ništa protiv da je jedan predstavnik manjina član Vlade. Ne mora to bezuvjetno biti predstavnik srpske nacionalne manjine. I Franjo Tuđman, na kojeg se pozivamo, uvijek je imao jednu od jakih intelektualnih osoba srpske manjine u Vladi. Da smo tako postupili, ne bismo sada imali krizu vlasti jer manjine pripadaju Vladi. Na taj bismo način zatvorili usta i svima onima koji su HDZ proglašavali ultradesnicom te na strahu od povratka HDZ-a na vlast temeljili svoju kampanju.
HDZ je sa srpskom nacionalnom manjinom zaoštrio i s ćiriličnim pločama u Vukovaru?
Taj je problem riješen uz nemile scene, ali ćirilične ploče su, koliko ja znam, u Vukovaru. Poštujući svu bol Vukovaraca, čije su rane zbog ratnih stradanja i dalje svježe, tom problemu trebalo je pristupiti tako da se sjedne i postigne dogovor. Ali zastupam stav ondašnjeg, a pretpostavljam i današnjeg vodstva HDZ-a, da je trebalo poštovati svu bol Vukovarac. No ne mislim samo na srpsku nacionalnu manjinu kada govorim o manjinama. Čitam neki dan, ako je to točno, da je neki novac uzet talijanskoj manjini. Čemu to? Onda, HNS nam je kao mogući partner, pa onda napadnemo šefa HNS-a Vrdoljaka. Razumijem i Most, jer su ih oko mjesec i nešto dana „strašili“ preslagivanjem, naravno da će i oni onda odgovoriti.
To su krivi potezi HDZ-a koji su suzili koalicijski potencijal.
Sad, je li to politika HDZ-a ili politika pojedinaca koji iskaču unutar HDZ-a, to je sad pitanje? Krajnje je vrijeme da Tomislav Karamarko čvrsto uzme uzde u svoje ruke i da kormilari HDZ-om.
Hrid se izjasnio da im nije problem HDZ, nego Karamarko. HDSSB bi vjerojatno isto podržao HDZ, ali postoji osobni animozitete Glavaša prema Karamarku. Kad se gleda moguće partnere, Karamarko iskače kao problem.
Stanite malo. Nije HDZ ničija igračka. Ministar branitelja – može Brkić, ne može Brkić. Premijer – može Karamarko, ne može Karamarko. Sad Prgomet – može HDZ, ali ne može Karamarko. Time se pokazuje opće nerazumijevanje političke situacije. HDZ ne smije pristati na igru – može HDZ, ali ne može Tomislav Karamarko. Osobno, ja nisam pristao ni na to da ministar branitelja ne bude Brkić.
Plenković je na saboru HDZ-a rekao da HDZ ne može biti talac jednog čovjeka. A sada ispada da je Karamarko problem za opstanak ove Vlade?
Nije bilo ni mjesto ni vrijeme da Plenković govori na taj način. Mogu se složiti da HDZ ne smije biti ničiji talac, ali kad HDZ to odluči, a ne kada to Most ili Orešković žele. Nema više ucjena HDZ-a, došli smo do zadnje linije obrane. HDZ će znati ako je stranka nečiji talac. Kao što je to stranka prepoznavala u nekim prošlim vremenima. HDZ će pobijediti na novim izborima, ali odnosi se neće bitno promijeniti. Zato nisam za nove izbore. Možda umjesto Mosta dobijemo Živi zid, tajming će biti presudan i što onda – opet mukotrpni pregovori s neizvjesnim ishodom.
Što je onda rješenje?
Pobornik sam i manjinske Vlade ako okolnosti budu takve da se ne može doći do većine. Ako je Milanović nacionalno osviješten, što sumnjam, ali postoji mogućnost, zašto onda Most i SDP ne bi podržali manjinsku HDZ-ovu Vladu. Manjinskoj Vladi glavni bi cilj bio provesti bitne reforme u što kraćem roku. Možemo li se dogovoriti o barem četiri reforme: mirovinske, promjene porezne politike i smanjenja duga te, naravno, ubrzanje procesa kurikularne reforme. Trebalo bi se odmah zaustaviti prodaju strateških poduzeća osim onih oko kojih dobijemo potpuno suglasje. Neka se dogovore glavni politički akteri, manjinska Vlada neka traje godinu dana, a na nove izbore idemo u proljeće iduće godine. Dotad moramo povući dvije milijarde eura iz EU i maknuti do novih izbora sve što može biti prijepor unutar Sabora i glavnih političkih dionika. Da sam na mjestu Karamarku, rekao bih, ako ne možemo sastaviti većinu, idemo staviti Hrvatsku iznad svih nas. Predložio bih manjinsku Vladu i predložio ove četiri reforme. To bi bio državnički potez i pod cijenu gubitka novih izbora. Na taj bismo način pokazali investitorima i Europi da smo zemlja visoko razvijene demokracije i uvjeren sam da bi to cijenili i građani i investitori. Uvjeren sam da bi tu profitirali i HDZ i SDP u političkom smislu, i vratili bismo vjeru u politiku i političare. Možda je to utopija, ali ja bih pokušao. Nema se što izgubiti.
Ima li, po vašem mišljenju, HDZ šanse slomiti Most i na taj način preuzeti većinu u Saboru?
Razgovarao sam s nekim zastupnicima Mosta koji su rekli da bi bilo najbolje da se dogovorimo. Ali lomljenje Mosta nije rješenje. Po mom mišljenju, rješenje je krize da Karamarko postane premijer.
Kako bi to bilo moguće?
I to je mogućnost, u politici je sve moguće. Vidite i na mojem primjeru da sam se nakon četiri godine vratio u vrh stranke, malo je takvih primjera. Politika nije sprint na sto metara, nego maraton. Politika je taktika i strategija. Ako bi se izglasalo nepovjerenje i Vlada pala ili se ne izglasalo povjerenje, a Most se povukao, imali bismo mjesec dana za formiranje nove većine. I u tom bi slučaju Karamarko morao biti premijer. Dobro je rekao Beljak iz HSS-a, jedino Karamarko i Milanović imaju izborni legitimitet da budu premijer. Karamarkov je legitimitet i veći jer je HDZ pobijedio na izborima, za tri mandata – ali je pobijedio.
Je li HDZ pridonio podjelama u društvu jer je četiri godine zadržao retoriku koja je u početku bila usmjerena na konsolidaciju HDZ-a koji je bio devastiran nakon izbora 2011. godine. Mislim na priče o komunistima, ustašama i partizanima itd.?
Reći ću da sam protivnik preoštre retorike koja je možda krasila HDZ u jednom momentu, ali i činjenica je da smo takvom retorikom dobili sve izbore. No činjenica je da nismo dobili očekivanu većinu.
HDZ je na parlamentarnim izborima znatno podbacio u odnosu na očekivanja o apsolutnoj većini.
Mislim da je bila greška što nije bilo sučeljavanja glavnih političkih takmaca. Uvjeren sam da bi Karamarko pokazao da je i tu bolji od Milanovića i da bi rezultat bio puno bliže očekivanom. Ovako smo ostavili prostor nagađanjima, što nam nije donijelo ništa dobrog. Ali lako je sada biti general nakon bitke. Istina je da smo vodili desniju kampanju, a ostavili smo premalo prostora da se pokrije politički centar. Alex Braun je s Milanovićem odigrao važnu ulogu. Trebali smo malo smanjiti tenzije jer je SDP osvojio ovaj rezultat na izborima strašeći ljude HDZ-om. No mi smo pobijedili iako ne većinom koju smo očekivali.
Kako bi trebao izgledati moderan demokršćanski HDZ?
Mi kao demokršćanska narodnjačka stranka moramo imati odgovore na nove izazove. Moramo imati odgovor prema gay populaciji, abortusu i mnogim područjima koja su sklizak teren za HDZ. Zamišljam svoju državu da čvrsto stoji iza većinskog svjetonazora svog stanovništva. U Hrvatskoj se 80 posto ljudi deklarira katolicima, a 90 posto kršćanima. Svaka Vlada, a to je bio problem s ljevicom, mora najprije štiti svjetonazorsku poziciju većine. Ali jednako tako mora štiti poziciju manjina. Ne mislim tu isključivo na nacionalne manjine, nego općenito na manjine u bilo kom segmentu društva. Vlada Zorana Milanovića postavila se suprotno. SDP je više štitio poziciju manjina, a bio je nekorektan prema svima koji nisu lijevog svjetonazora. Vidite inverziju odnosa u Hrvatskoj, jedna gospođa je stala pred kolonu Hoda za život i nije doživjela osudu medija ili barem većine medija. Da je netko stao pred gay povorku, mediji bi ga razapeli.
Jeste li za zabranu pobačaja, što je vrlo vjerojatno intencija Hoda za život?
Apsolutno sam protiv zabrane pobačaja. Mislim da intencija Hoda za život nije bila zabrana pobačaja, već pravo na život, a to se u bitnom razlikuje.
Zašto ste protiv zabrane pobačaja?
Sad se vraćamo na ono što sam rekao, mi moramo imati odgovore na nove izazove. Nisam za zabranu pobačaja, ne radim ga već 20 godina. Kad sam napravio pobačaj, ispovjedio sam se, pa sam opet napravio pobačaj i onda se nisam dobro osjećao. Radio sam nešto protiv svog unutarnjeg mira. Ali demokršćani u Hrvatskoj i Europi moraju imati odgovor na globalizirajući svijet. Da se zakonski zabrani pobačaj, time bismo dobili ilegalne pobačaje ili bi žene odlazile u Sloveniju na pobačaj. Nisam ni za kakvu radikalnu promjenu tog zakona niti za restriktivniju verziju. Šalim se da u Gospiću imam razred svoje djece koje su rodile žene koje sam kao liječnik odgovorio od pobačaja. Na tome treba raditi, na edukaciji.
HDZ, otrijeznite se i riješite Karamarka ili tonete zajedno s njim! Ludo!