Stranke desnice ostvarile su premoćnu pobjedu pa im ne bi trebalo biti teško okupiti rogove u Plenkovićevu vreću kad bi to bilo nužno. Za političku većinu u Saboru trebat će još cjenkanja oko raspodjele izbornoga plijena iako je i Davoru Bernardiću jasno da su se njegovi mjehuri od sapunice raspali od nerealnosti, pa i od nezrelosti. Ljevica se može tješiti da se rađa moderna generacija koja ne stanuje na Iblerovu trgu.
Zbroje li se samo zastupnici HDZ-a i Domovinskog pokreta, glasovi dijaspore postali bi suvišni, manjinski zastupnici nepotrebni, a Most bi ispao iz svih kombinacija. No, u politici dva i dva ne daju uvijek isti rezultat pa se može očekivati da se nova većina neće ukazati na prvome hodočašću na Pantovčak. Sve je, međutim, riješeno toliko uvjerljivo da Plenković može birati za koju će se dobitnu kombinaciju odlučiti. Može sa Škorom, a i ne mora. Za HDZ nije nevažno da ga je povoljan rezultat odvukao od kombinacija koje za vladajuću stranku nisu poželjne. Otpada, najprije, svaka potreba za velikom koalicijom. Štoviše, HDZ će biti u povoljnijoj situaciji nego što je bio u dosadašnjem mandatu kad je skupljao zalutale „žetončiće“.
Većina je Plenkoviću već u ruci, a slatka je briga hoće li koalirati sa zahtjevnim Miroslavom Škorom ili će manjkove tražiti kod manjih zastupničkih grupa ili neovisnih zastupnika, da ne bi bio politički ovisan o radikalima iz Domovinskog pokreta. Stari premijer u novoj premijerskoj ulozi sigurno neće obnavljati Most koji je sam rušio. To je druga okolnost koja Plenkovića oslobađa suvišnosti sklapanja neprincipijelnih koalicija. Škoro i njegov Domovinski pokret ne drže ključeve buduće hrvatske vlasti. Ako je prije izbora mogao postavljati visoku cijenu, ako ne i ucjenu, nakon izjašnjavanja birača mora mu biti jasno da njegov pokret neće postavljati budućeg premijera niti će diktirati državnu politiku. Bez HDZ-a Škoro ne može na vlast; Plenković može ostati na vlasti i bez Škorinih zastupnika, nastaviti s umjerenom politikom i krenuti odlučnije u reforme, gdje je ostao dužan.
Ako je sudjelovao u rušenju Kolinde Grabar-Kitarović, osnivač Domovinskog pokreta pomogao je uzdići Andreja Plenkovića tako što je isticao njihove razlike, osobito u poimanju države, demokracije i nacije. HDZ se pozicionira na desnome centru, s nekim odstupanjima koje može lako ispraviti, a Škoro je u velikim političkim, osobito svjetonazorskim pitanjima, desnije i od Mosta. Suradnju ne treba isključiti iako bi ona mogla biti burna kao što je burna bila Plenkovićeva suradnja s Mostom. Sa 16 zastupnika Domovinski bi pokret bio jači da HDZ nema i druge formule za ostanak na vlasti. Škoro nije mekši orah od Bože Petrova, on je umislio da ima misiju vraćanja države narodu; njemu je to nemoguća misija u sistemu koji se posvuda udaljuje od građanina. Uostalom, nije zanemariv podatak da veća polovica Hrvatske nije uopće glasala, ne samo iz straha od zaraze.
Gubitnici se time ne mogu utješiti; pobjednici ne bi smjeli zaobilaziti taj pokazatelj (ne)zadovoljstva državom. Matematički, Hrvatska ulazi u zonu visoke stabilnosti; politički, stabilnost će ovisiti o tome za koju će se od više mogućih kombinacija odlučiti novi-stari premijer. Od vremena Franje Tuđmana nijedan hrvatski političar nije stekao toliku vlast; na njemu je da je upotrijebi tako da u novom mandatu napokon pokrene zemlju s europskoga začelja.
mirko galić,dežurni pušač kurca hdz u i kujica na lancu šeksa,škegre i ekipe ponovno valja gluposti.cijena te stabilnosti će biti hrvatska s 2 milijuna stanovnika......ovi izbori su pokazali da je hdz uspio ispraznit slavoniju i dalmaciju i da sada kreće u pohod na ostatak hrvatske