Europski izbori mogli bi u Hrvatskoj imati puno veću važnost nego što se to predstavljalo u gotovo svim projekcijama, ako jutro ne bude drukčije od večeri. Iako je nadmetanje dviju glavnih političkih stranaka završilo neodlučeno, SDP je ispao nepredviđenim pobjednikom u istoj mjeri u kojoj je HDZ još neočekivaniji gubitnik izbora.
Možda se vladajućoj stranci osvetila prevelika samouvjerenost koja je mogla demobilizirati birače, stanovita ideološka nekoherentnost, koja je mogla zbunjivati pristaše, i prenagla smjena generacija, koja je mogla odvesti stare snage da prerano odustanu od borbe. Je li to samo upozorenje HDZ-u, da ne može plesati brže od muzike, ili glas o preokretu tendencija? Europski su izbori i dosad figurirali kao uvod u domaće izbore; odsad će se morati tretirati kao manevri pred velike izborne bitke. Jer, HDZ je ispao ranjiv; SDP jači nego što se mislilo. Čak i da se jezičac na vagi pomakne u zadnji čas, nacionalna dimenzija pretezat će nad europskom.
Odnos HDZ-SDP pomaknuo se u korist opozicijske stranke, što mijenja odnose snaga u zemlji u perspektivi budućih izbora za predsjedničku i parlamentarnu većinu. U Europi se ništa bitnije neće promijeniti. Hrvatska će svoje najbrojnije snage rasporediti u desni i u lijevi centar, gdje je i dosad bila većinski utaborena. Grupacije koje su u Europi najviše izgubile, pučani i socijal-demokrati, u Hrvatskoj su ostale na broju, samo su drukčije raspoređene. Hrvatski se zastupnici mogu plasirati i u grupu krajnje desnice, koju će voditi Marine le Pen, osnažena pobjedom nad strankom Emmanuela Macrona, možda i u liberalnu skupinu, koja je značajno ojačala svoju ulogu u EP-u. U pobjedi ekologista, nitko neće sudjelovati. Da su potakle birače na veću izlaznost, hrvatske pro-europske stranke mogle bi s više političkoga prava slaviti matematičku pobjedu Europe na izborima u Hrvatskoj.
HDZ nije dobio što je očekivao, SDP je osvojio više nego što je priželjkivao. Andreju se Plenkoviću izbori mogu nastaviti, Davor Bernardić može mirnije spavati, a ostali su kandidati iz manjih stranaka prošli kao na lutriji. Dvije najjače stranke osvojile su dvije trećine mandata; gledano brojem glasova, nešto je manje uvjerljiv njihov „plijen“. Da ih ne štiti sistem koji glasove malih stranaka pribraja pobjednicima, možda bi se ubrzo sapunale daske čelnicima stranaka koje nisu postigle očekivane rezultate. Ili bi se od prve postavilo pitanje treba li na buduće izbore ići u koaliciji sa srodnim strankama.
Apstinenti su još jednom ispali najbrojnija strana u Hrvatskoj. Ni prijetnje europskome ujedinjenju, ni prijetnje na granici Europe, ni opasnosti podjele koje se javljaju unutar europskih granica, nisu uspjele mobilizirati hrvatske birače. Blagi porast od nekoliko poena ne mijenja negativnu sliku o zdravlju demokracije u našoj zemlji. Hrvatska izlaznost jedva prelazi dobru polovicu prosječne europske izlaznosti. To je novi dokaz krize politike, nepovjerenja u političare i nezadovoljstva radom institucija vlasti. Na tom je valu nezadovoljstva isplivao Mislav Kolakušić, kao najveća nepoznanica buduće šarene hrvatske zastupničke ekipe u Bruxellesu. To što je u Hrvatskoj slab interes za buduće europske vlasti može biti loši uvod u skore hrvatske obračune. Ni strančice lijevije od SDP-a, ni pokretu desnije od HDZ-a, nisu uvjerile kritičnu masu osviješćenog naroda da mogu bolje predstavljati Hrvatsku od dviju stranaka koje su i dosad činile većinu u EP-u.
Da neuništiva Ruža Tomašić, koja personalizira suverenističku politiku, nije ponovno dobila premiju birača, bez Marijane Petir, koja se veže uz staromodne i konzervativne nazore, i bez Brune Esih, koja zastupa tvrdi nacionalistički projekt, hrvatsko predstavništvo u Bruxellesu uglavnom bi se vezalo za iste grupacije koje su i dosad upravljale Europom. Pučani i socijal-demokrati morat će u pomoć zvati ili liberale, što se čini prirodnijim izborom, ili „zelene“, što ne treba isključiti, da smanje utjecaj Salvinija, Le Pen, možda i Orbana, ne promijeni li Mađar stranu. Hrvati nisu dali obol pobjedi liberala i zelenih.
Desni centar i desnica su dobili 45% ljevica i lijevi centar 25%, treća opcija ( Kolakušić i ŽZ ) cca. 15% a svi ostali 15%. Što staroj komunjari Galiću nije jasno ??