Zadnji veliki istup zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića vjerojatno je jedan od najpodcjenjenijih istupa važnih hrvatskih političara. Istina, Bandićev istup dobio je znatnu minutažu u ključnim televizijskim informativnim emisijama te “šlagerski” prostor u dnevnim novinama, ali su s druge strane najobičnije političke spletke dobivale daleko veći i upečatljiviji medijski tretman. I to u nastavcima.
Stoga valja naglasiti da su Bandićevo sazivanje hitnog sastanka uprave Holdinga i predstavnika Grada Zagreba zbog alarmantnog stanja u Holdingu i najava rezanja plaća 20 posto ili otpuštanje 20 posto zaposlenih u Holdingu najznačajniji ljetni potez bilo kojeg političara, osim ako možda izuzmemo svađu ministra Linića s cijelim sudstvom.
Istodobno tako dramatična poruka Milana Bandića simbolizira i veliki preokret u njegovoj dosadašnjoj karijeri. Gospodin Bandić uvijek se zalagao za više reda i rada (“idemo delati”), ali se za Grad pretežito populistički brinuo; nije previše mario za kontrolu javnih troškova, prezadužio je Holding te gurnuo golem novac od obveznica u špekulativna nekretninska ulaganja, a ne u temeljne funkcije Grada. Bandićev utjecaj na Holding bio je posebno disfunkcionalan dok je trajalo njegovo natezanje s upravom Holdinga koja je uživala podršku Skupštine te mu je mogla pružati otpor.
Međutim, sada je Bandić usred ljeta vrlo brzo i jasno poručio što je trebala napraviti uprava Holdinga koju je godinama kontrolirao SDP. Jednostavno se nisu to usudili. Baš kao što su zaustavili stari plan nužne privatizacije dijelova Holdinga koji Bandić sada hrabro, državnički oživljava.
To što je Bandić odlučio skinuti plašt populizma vjerojatno treba zahvaliti utjecaju novog tima s drugačijem profilom ljudi. Jednostavno – Bandić sada čini ono što su već učinili brojni premijeri europskih zemalja koje je pritisnula financijska kriza. Odlučio je kontrolirati javni trošak. Zanimljivo je da se u jednom potezu pokazao radikalnijim i hrabrijim nego premijer Milanović ili ministar Linić koji su se puno žestili, ali zapravo nisu napravili puno u kontroli ukupnog troška javnog sektora.
Sad treba pričekati i vidjeti hoće li Bandić zaista ustrajati u dramatičnoj i bolnoj odluci rezanja plaća za 20 posto ili u dijeljenju 2000-2500 otkaza te na starom privatizacijskom planu. Ako smo do sada naučili čitati njegovu retoriku, možemo vjerovati da si sada više neće dopustiti uzmak.
Nakon ove Bandićeve najave moramo postaviti javno pitanje hoće li čovjek s izuzetnim talentom za osvajanje glasačkih duša drugačijom, odgovornom i odlučnom politikom sebi popločati put prema nekim novim, još višim pozicijama. Što ako se, primjerice, spoji nova Bandićeva odlučnost i simpatične ideje “trećeg puta” dr. Nikice Gabrića?
Dobro, ne treba zaboraviti da je Holding zaista u teškom stanju i da mu za pokrivanje kratkoročnih obveza prihodima nedostaje oko dvije milijarde kuna te da Bandić zapravo nema puno izbora. Ali nije ga zapravo imao ni prije, kao ni mnogi ministri i direktori javnih poduzeća prije nego su uzeli nove kredite i pustili da se problem povećava.
Najbolja Bandićeva izjava svih vremena je ona kako 25.000 zaposlenih u Gradu i Holdingu mora shvatiti da ne žive pod staklenim zvonom. U protivnom svi ćemo skupa završiti u bunaru. Možda je to trebao reći puno ranije, možda nije imao tim koji bi ga bolje savjetovao, možda situacija još nije bila tako dramatična... Teško je reći koji su razlozi Bandićeva spektakularnog preobražaja, ali je sigurno da ni sada još nije kasno. Zagreb još ne mora završiti u bankrotu, kao što se to dogodilo puno moćnijem američkom industrijskom divu Detroitu. Uz odgovornog gradonačelnika Grad Zagreb može preživjeti čak i s mrtvom industrijom.
Reakcija premijera Milanovića na Bandićeve najave hrabrih rezova bila je, blago rečeno, razočaravajuća. Umjesto da ga mudro podrži, rekao je: “Dečki su, izgleda, nervozni”. A dobro je da su postali nervozni. Bilo bi bolje da imamo više takvih nervoznih ministara.
